hrvatski

Norme bez forme : utvrđivanje normi usmenog prevođenja u hrvatskom kontekstu

Razne su okolnosti u Hrvatskoj u posljednjih petnaestak godina snažno pojačale interes za usmeno prevođenje te povećale broj osoba koje se njime profesionalno bave ili se žele obrazovati za profesiju konferencijskog prevoditelja. Time je osnažila potreba za osvještavanjem normi usmenog prevođenja, no one u hrvatskom kontekstu nisu sustavnije ni propitivane. U izlaganju će se razmotriti primjenjivost tipologija normi koje su za pismeno prevođenje razradili Toury i Chesterman, prokomentirati više postojećih konvencija te mogući izvantekstualni i tekstualni izvori za utvrđivanje normi. Iznijet će se i rezultati pokušaja da se upitnikom i razgovorom s predstavnicima organizacija koje u Hrvatskoj često angažiraju prevoditelje, te s profesionalnim konferencijskim prevoditeljima, utvrde naznake „ normi očekivanog postupanja“ (Chestermanove „ expectancy norms“ ) odnosno „ profesionalnih normi“ („ professional norms“ ). Summary: Since 1990’ s the profession of interpreter has become more prominent in Croatia, and the number of persons who practise it, or wish to be trained for it, has increased significantly. The need for interpreting norms to be formulated is therefore quite acute, but in the Croatian context there have hardly been any systematic attempts to accomplish that. The paper shall discuss the applicability of Toury’ s and Chesterman’ s typologies to the study of interpreting norms, as well as existing conventions and plausible extratextual and textual sources for reconstruction of norms. A questionnaire and interviews with experienced interpreter employers in Croatia and with professional interpreters will be used to provide an initial sketch of “ professional” and “ expectancy norms” (in Chesterman’ s terms).

norme pismenog prevođenja; norme usmenog prevođenja; utvrđivanje normi; tipologije normi

nije evidentirano