hrvatski

Kome vjerovati, bogu i/ili čovjeku? Odnos religioznosti i socijalnog povjerenja u Hrvatskoj.

Socijalni kapital je kompleksan pojam koji obuhvaća različite dimenzije, tipove, razine, strukturne elemente i (pozitivne i negativne) manifestacije/posljedice. Njegovoj kompleksnosti doprinosi i činjenica da ga u velikoj mjeri određuju konkretni sociokulturno-povijesni konteksti, te dinamika promjena tijekom vremena. Stoga ne čudi činjenica da ne postoji jedna općeprihvaćena definicija socijalnoga kapitala, što rezultira njegovim različitim konceptualizacijama, operacionalizacijama i mjerenjima. Bez obzira promatra li se prvenstveno kao obilježje pojedinca (s ciljem individualnoga prosperiteta) ili obilježje društva (kao opće dobro s ciljem ekonomskoga napretka društva), može se reći da najšire određenje socijalnoga kapitala podrazumijeva društvene mreže i koristi koje iz njih proizlaze (Szreter, 2000.). Sve šira primjena pojma u istraživanjima u području različitih znanstvenih disciplina, osobito ekonomije, politologije i sociologije, govori o njegovoj heurističkoj plodnosti. O tome svjedoči i značajan porast sociološke literature koja se u posljednjih dvadesetak godina bavi istraživanjem socijalnoga kapitala, koncepcijski se osobito oslanjajući na radove Bourdieua (1977.), Colemana (1988.) i Putnama (1993.). Neki autori u središte pozornosti stavljaju kategoriju socijalnoga povjerenja kao jednoga od indikatora kulturne dimenzije socijalnoga kapitala (Stolle, 2003. ; Uslaner, 2002. ; Newton, 1999.). U tom smislu socijalni se kapital može odrediti kao “ resurs koji nastaje na temelju postojanja povjerenja u određenom društvu ili u nekim njegovim dijelovima” (Fukuyama, 1995.). Rezultati više komparativnih istraživanja (npr. ISSP, WVS, EVS) pokazali su nižu razinu povjerenja u tranzicijskim, postsocijalističkim društvima, od one zabilježene u zapadnim razvijenim društvima (Arts, Halman, 2004.). Zanimljivo istraživačko pitanje silnica koje oblikuju povjerenje u različitim društvima motiviralo nas je da pokušamo istražiti povezanost religije, religioznosti i socijalnoga povjerenja. Utjecajem religije i religioznosti na određene aspekte socijalnoga kapitala bavili su se ključni autori kao što su Robert Putnam i James Coleman, koji su istraživali kako religioznost i tipovi religija (fundamentalističke, konzervativne, liberalne) utječu na tipove socijalnoga kapitala (bonding, bridging, linking). Međutim, empirijskih istraživanja o povezanosti religioznosti i razine povjerenja nema mnogo. Komparativna analiza podataka iz EVS-a pokazuje sljedeće: razlike između pojedinih europskih zemalja, s obzirom na utjecaj religioznosti na povjerenje ; različitu razinu povjerenja, s obzirom na pojedine indikatore religioznosti (religijske identifikacije, religijske prakse), različitu razinu povjerenja, s obzirom na konfesionalnu pripadnost, odnosno različite kulturne tradicije (Bahovec, Potočnik, Zrinščak, 2007.). Slijedom toga cilj ovoga rada je utvrditi odnos ne/povezanosti religioznosti (u usporedbi s ostalim sociodemografskim i socioekonomskim faktorima) i socijalnoga povjerenja u hrvatskom društvu. U radu polazimo od opće hipoteze da religioznost ne utječe jednoznačno na razinu socijalnoga povjerenja, odnosno da različiti indikatori religioznosti (religijska identifikacija, religijska praksa) utječu različito na razinu socijalnoga povjerenja. Također, pretpostavljamo veći utjecaj sociodemografskih varijabli (obrazovanje, veličina naselja i sl.), a koji nejednako utječu na razinu religioznosti i razinu povjerenja u društvu. U tu svrhu analizirat ćemo podatke prikupljene metodom ankete 2006. godine u okviru istraživačkoga modula Uloga vlasti ISSP-a (International Social Survey Program) na reprezentativnom uzorku od 1.200 odraslih stanovnika Hrvatske.

religioznost; socijalno povjerenje; Hrvatska

Zbornik sažetaka skupa