hrvatski

Odnos nazivlja i standarda (leksički odnosi u nazivlju i leksički odnosi u standardnome jeziku)

U radu se polazi od osnovnih teza o nazivlju i o standardnome jeziku. Nastoji se definirati te nazive, usporediti ih s istoznačnim/bliskoznačnim nazivima terminologija i književni jezik, uspostaviti odnos među tim nazivima te odrediti nazivlje kao nešto što samo djelomično pripada standardnome jeziku. Osnovna je teza da mnogi problemi pri uspostavi standardnojezičnog nazivlja potječu od toga što se zanemaruje činjenica da mogu postojati (i često postoje) čitavi sustavi nestandardnojezičnog nazivlja. Ti sustavi nazivlja najčešće pripadaju profesionalnim žargonima pojedine struke iako u nekim područjima možemo govoriti i o narodnome nazivlju (npr. stočarsko nazivlje, bačvarsko nazivlje, nazivlje bilja i riba itd.). Samo jasna svijest o tome da postoji nestandardnojezično nazivlje i njegovo razgraničenje od standardnojezičnog nazivlja (koje se dalje može raslojavati na funkcionalne stilove standardnog jezika) može dovesti do uspješne uspostave standardnojezičnog nazivlja pojedine struke. Pri uspostavi tog nazivlja treba analizirati leksičke odnose koji postoje u nazivlju. Iako ti leksički odnosi postoje i u neterminološkome leksiku standardnog jezika, pri usustavljivanju nazivlja treba posebnu pozornost posvetiti analizi homonimno-polisemnih odnosa. Slična se analiza u općejezičnome leksiku i žargonu može provesti pri usustavljivanju leksikografskog opisa pojedine riječi ili pojedine skupine bliskoznačnih riječi.

nazivlje, standardni jezik

nije evidentirano