Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 399644

Hrvatska ortoepija između norme i uzusa


Matešić, Mihaela
Hrvatska ortoepija između norme i uzusa // Jezični varijeteti i nacionalni identiteti: Prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih na štokavštini / Badurina, Lada ; Pranjković, Ivo ; Silić, Josip (ur.).
Zagreb: Disput, 2009. str. 291-305


Naslov
Hrvatska ortoepija između norme i uzusa
(Croatian Orthoepy in Between Norm and Usage)

Autori
Matešić, Mihaela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Jezični varijeteti i nacionalni identiteti: Prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih na štokavštini

Urednik/ci
Badurina, Lada ; Pranjković, Ivo ; Silić, Josip

Izdavač
Disput

Grad
Zagreb

Godina
2009

Raspon stranica
291-305

ISBN
978-953-260-054-4

Ključne riječi
Hrvatski standardni jezik, fonologija, ortoepija, ortografija, kodifikacija, norma, uporabna norma, uzus
(Croatian standard language, phonology, orthoepy, orthography, codification, norm, usage norm, usage)

Sažetak
Norma je ortoepskoga plana složene naravi – sastoji se od primijenjenih odabranih postojećih pravila pravila na pojedinoj jezičnoj razini, dakako, prema kriteriju ortoepske relevantnosti. Za potrebe je analize normativnih uzora i postupaka koji se odnose na ortoepski plan, moguće promatrati i uzus i kodifikaciju kao dvije konkretizacije norme – uzusna se konkretizacija uspostavlja u govornoj zajednici i ima obilježja spontanoga/implicitnog normiranja, a kodifikacijska je zapisana u obliku normativnoga priručnika (kodeksa) u kojem stručnjak propisuje namjernu/eksplicitnu normu. Za ortoepski je plan suvremenoga hrvatskog standardnog jezika izostala obuhvatna kodifikacija, a podaci o normi toga plana navođeni su, dakako probrano i parcijalno, u normativnim priručnicima koji se iz metodoloških razloga, usputno, dotiču ortoepskoga plana. Ortoepska se norma hrvatskoga standardnog jezika sukobljava s uzusom te se u potrazi za odgovorom na pitanje kako propisati normu ortoepskoga plana hrvatskoga standardnog jezika u ortoepskim istraživanjima hrvatskih lingvista uobičajilo govoriti o uporabnoj normi. Teorijsku je utemeljenost proširenog termina uporabna norma međutim moguće dovesti u pitanje i u skladu s time objašnjavaju se moguće zamjene za njega: ortoepska prednost i ortoepska stvarnost. Uz pojam ortoepske pravilnosti vežu se pojmovi izvornoga govornika i uzornoga govornika te se propituju kriteriji izvornosti i uzornosti. Problematizira se normativno proklamirana funkcionalnost glasova koji su pak u suvremenoj hrvatskoj ortoepskoj stvarnosti/uporabnoj normi izgovorno neutralizirani i objašnjavaju se razlozi neutralizacije tj. neuspostavljanja njihove funkcionalne razlikovnosti. Nudi se teorijsko metodološki pristup rješavanju pitanja ortoepije kontinuante starojezičnoga glasa jata u suvremenoj hrvatskoj ortoepskoj stvarnosti. Zaključno se iznosi mišljenje da je ortoepski plan suvremenoga hrvatskog standardnog jezika potrebno normirati na temelju odnosa uzusa i norme s uzorom u uporabnoj stvarnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
009-0000000-3384 - Hrvatski pravopisno-pravogovorni priručnik (Josip Silić, )

Ustanove
Filozofski fakultet, Rijeka

Autor s matičnim brojem:
Mihaela Matešić, (226220)