hrvatski

Hrvatski pravopisni kompleks : Novi Sad i hrvatski pravopis danas

U radu se razmatra kompleksno pitanje hrvatskoga pravopisa. S jedne strane u obzir se uzima razmjerno stabilna hrvatska pravopisna norma (čiji se počeci nalaze u zadnjemu desetljeću 19. stoljeća, a kao prva se pravopisna knjiga ističe Hrvatski pravopis Ivana Broza iz 1892. godine), a s druge se razmatra status hrvatskih pravopisnih knjiga, ali i pojedinih (često rubnih) pravopisnih rješenja koja i danas izazivaju ponajviše pozornosti javnosti. U novijoj su hrvatskoj povijesti važni socio politički događaji manje ili više utjecali i na pravopis (kao najeksplicitniju jezičnu normu). Premda se od 90 ih godina 19. stoljeća razvija hrvatska fonološko morfonološka pravopisna norma, taj razvoj nije sasvim pravocrtan. U više je navrata hrvatski pravopis morao biti ujednačavan prema srpskome: jedan je val prisilne unifikacije zabilježen nakon šestosiječanjske diktature 1929. godine, a drugi nakon tzv. novosadskog dogovora iz 1954. godine. Po zaključcima toga dogovora 1960. je godine objavljen tzv. novosadski pravopis, i to u dvjema varijantama u Zagrebu i Novome Sadu: Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika i Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika. Taj pravopis u Hrvatskoj nije bio dobro prihvaćen (i zbog toga što je bio nametnut političkom voljom i zato što je imao neprikrivene jezičnounitarističke zadaće), ali je do 1986. godine, kada je objavljen Anić– Silićev Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskog jezika, bio jedini službeni pravopis na području Hrvatske (1971. godine priređen Babić– Finka– Mogušev Hrvatski pravopis zabranjen je i kasnije objavljen u Londonu, pa je znan i kao londonac). U vezi s novosadskim pravopisom može se reći da je on danas izrastao u svojevrsni hrvatski pravopisni kompleks. U prijeporima se oko pojedinih pravopisnih pitanja i pojedinih hrvatskih pravopisnih knjiga kao najgora optužba izriče da je neko rješenje novosadsko ili da su pojedini pravopisci bliski Novome Sadu. Utoliko smatramo da je bilo nužno propitati odnos novosadskog pravopisa spram ranije hrvatske pravopisne norme, ali i naše današnje. Utvrđeno je da je ta pravopisna knjiga – što se pravopisne norme tiče – vrlo bliska prednovosadskoj hrvatskoj pravopisnoj normi, a ono što je u njoj doista bilo neprihvatljivo jest odnos prema (jezikoslovnoj i pravopisnoj) terminologiji i uopće leksičkoj normi. U tom smislu sasvim je nepotrebno suvremenu hrvatsku pravopisnu normu propitivati u odnosu na novosadsku (i nastojati je što više od nje udaljiti), već je pravi posao (budućih) hrvatskih pravopisaca kako postojeću pravopisnu normu bolje propisati.

pravopis, pravopisna norma, hrvatski pravopis, novosadski pravopis, londonac

nije evidentirano