hrvatski

Sociološki aspekti prehrane u urbanom kontekstu Splita: od tradicionalnog prema postmodernom.

U prvom dijelu rada ukratko će se prezentirati glavni teorijski pristupi problemu hrane i prehrane nastalih u okviru sociologije i socijalne antropologije. Kao teorijski okvir istraživanja korišten je tzv. razvojni pristup, koji podrazumijeva kako su aktualni ukusi i prehrambene potrebe proizvodi dugotrajnog povijesnog razvoja, koji uključuje prisutnost konflikata i promjena, ali i perioda stabilnosti. U tom smislu, glavni cilj rada je istražiti koji načini prehrane dominiraju u urbanom kontekstu Splita, odnosno opisati trend koji obilježava prehranu na istraživanom području. Izdvojili smo i definirali tradicionalni, moderni i postmoderni način prehrane, gdje smo pošli od hipoteze da na promatranom području prevladava moderna prehrana s jako naglašenim elementima tradicionalne prehrane, dok je najmanje prisutan postmoderni obrazac. U istraživačkom dijelu rada koristili smo kombinaciju kvalitativnih i kvantitativnih istraživačkih metoda. Naime, kako bismo dobili što cjelovitiji uvid u aktualne načine prehrane, istraživanje je provedeno na dvije razine. Prva razina podrazumijevala je uvid u prehrambene prakse splitskih srednjoškolaca, a druga istraživanje svakodnevne prehrambene prakse splitskih obitelji Rezultati anketnog upitnika provedenoga među srednjoškolcima (maturantima) pokazali su kako je njihov odnos prema hrani i prehrani određen predmodernim (tradicionalnim) i modernim prehrambenim modelima, dok najmanjih utjecaj ima postmoderni način prehrane. Tradicionalnost se, između ostaloga, očituje u očuvanosti strukture dnevnih obroka, preferiranju poznatih jela tipičnih za dalmatinsku kuhinju, te prisutnost međugeneracijskog transfera kulinarskih iskustava. Moderni pristup hrani i prehrani dolazi do izražaja u prihvaćanju ravnomjernije rodne podjele poslova u ovom segmentu obiteljskog života, većem interesu mladića za kuhanjem, te izraženijoj sklonosti prema nekim elementima modernog načina prehrane, u prvom redu prema brzoj prehrani i (dijelom) konzerviranoj i zamrznutoj hrani. Zanimljivo je kako među mladima nema izraženog interesa za alternativnim načinima prehrane (vegetarijanstvo i makrobiotika): zadovoljni su hranom koju svakodnevno konzumiraju, koju smo definirali kao moderniziranu varijantu tradicionalne dalmatinske kuhinje. Svakodnevnu obiteljsku prehranu istražili smo koristeći anketni upitnik i strukturirani dnevnik kojima smo dobili sljedeće rezultate: u svim promatranim obiteljima prehrani se posvećuje iznimna pozornost s obzirom na većinu glavnih pokazatelja, odnosno raspored, strukturu i kvalitetu dnevnih obroka, te brizi pri nabavi namirnica. Stoga se može zaključiti kako je obiteljska kuhinja u najvećoj mjeri određena modelom koji podrazumijeva integraciju tradicionalnog i modernog. Moderni utjecaji prisutniji su u obiteljima u kojima su žene zaposlene, koje su sklonije pojednostavljenju i racionalizaciji u pripremi dnevnih obroka. U cijelom je uzorku (slično kao i među mladima) izraženo zadovoljstvo postojećim prehrambenim konceptom, sa slabo izraženim interesom za postmodernim načinom prehrane. Sagledavajući rezultate istraživanja u cjelini, može se zaključiti kako se dominantni prehrambeni model na području Splita temelji na čvrstoj integraciji tradicionalnih i modernih elemenata, gdje je teško očekivati značajnije promjene osnovne strukture postojećeg prehrambenog modela, posebno u bližoj budućnosti.

hrana i prehrana; funkcionalistički; strukturalistički i razvojni pristup hrani i prehrani; urbani kontekst; dalmatinska kuhinja; tradicionalni; moderni i postmoderni način prehrane; kuharice; obitelji; mladi; prehrambene prakse; prehrambeni okvir.

nije evidentirano