hrvatski

Profesor Filipović o pojmu tehnike

Tri članka profesora Filipovića imaju u naslovu riječ tehnika. To je članak: “ Čovjek i tehnika” iz 1940, zatim je to članak: “ Smisao i vriednost tehnike” u zborniku Čovjek i tehnika (1944) koji je Filipović priredio za tisak i članak: “ Tehnika i kultura” iz 1954. g. U svim tim radovima Filipović određuje tehniku kao tvorevinu koju čovjek stvara da bi opstao i poboljšao svoj život: tehnika nije metafizički fenomen, ne leži u temelju bitka, nego je relativna prema tjelesnoj opstojnosti čovjeka, predstavlja izraz volje za moć i stoga je sredstvo čija će se vrijednost ocijeniti prema tome u čijoj službi stoji, u službi kojih vrijednosti. Tehnika leži, međutim, u temelju svih kriza sadašnjosti. Pitanje na koje se u vezi s tehnikom stoga traži urgentan odgovor je pitanje pogubnosti ili korisnosti tehnike. U skladu s instrumentalnim shvaćanjem tehnike Filipović smatra da tehnika nije ni pogubna, ni spasonosna ali može biti i jedno i drugo već prema tome u koje se svrhe i ciljeve rabi. U svim navedenim radovima koji tematiziraju fenomen tehnike Filipović svakako ostaje kod teze o tehnici kao oruđu koje je vrijednosno indiferentno i kojeg uporaba čini dobrim ili lošim. Njegovi kasniji radovi su, međutim, daleko pesimističniji od onih ranijih pa Filipović ističe da se samo “ govori se o ideji humaniteta, o čovječnosti, ali kao da je sve to samo civilizatorski verbalizam” . Ipak i sada Filipović završava s nadom. No, ta nada je moguća samo pod pretpostavkom da tehnika jest samo oruđe s kojiim se može upravljati i ako se zaista i koristi za humane i socijalne ciljeve. U tom slučaju “ nestat će kriza, koja je odraz sadašnjice, krize, koju karakterizira hipertrofija tehnike na račun kulture." Za Filipovića je instrumentalno određenje tehnike pretpostavka, etički imperativ i postulat nade.

Vladimir Filipović, pojam tehnike, filozofija kulture

nije evidentirano