hrvatski

Operacijsko liječenje tumora kosti

U posljednjih trideset godina liječenje primarnih i sekundarnih tumora lokomotornog sustava znatno se izmjenilo.Povećanje preživljavanja liječenih bolesnika od prijašnjih 20 % na današnjih oko 75% zaista ohrabruje. Poboljšanjem dijagnostike te nadasve korisnim dodatnim oblicima liječenja, ponajprije napretku kemoterapije, danas se u oko 85% bolesnika kirurški spašavaju ekstremiteti. Osnova kirurškog liječenja tumora je sigurna resekcija tumora u bloku s okolnim zdravim tkivom uz očuvanje ekstremiteta . U devedesetima je došlo do razvoja modularnih komponenti koji su doveli do mogućnosti nadomjestka dugih kostiju i zglobova. Razvoj koštanih banaka, te napredak kemo i radioterapije kao posljedicu imao je radikalno smanjenje broja amputacija uz mogućnost odgovarajuće rekonstrukcije..Nažalost, treba napomenuti da amputacija ili eventualno egzartikulacija ekstremiteta i dalje ima važno mjesto u kiruruškom liječenju tumora kosti.Medjutim, napredak je ortopedske protetike na zadovoljavajući način riješio taj problem. Radikalno odstranjenje podrazumjeva odstranjenje cijelog tumora, ali i cijele kosti ili lože koja je zahvaćena procesom. Zahvaljući tomu bolesnici duže preživljavaju što postavlja veliki zahtjev pred ortopeda-kirurga u smislu rekonstrukcije samog ekstremiteta.Planirani operacijski zahvat ovisi o lokalizaciji i agresiji tumora. Prilikom op.zahvata nastoji se ostaviti što širi sloj zdravog tkiva oko mase tumora. Prikazuju se i egzaktno podvezuju odgovarajuće krvne žile. Pristupa se osteotomiji kosti ili resekciji mišićne mase u bloku s tumorom, prema ranije pripremljenom planu. Nakon provedenpg kirurškog liječenja i sigurno odstranjenog tumora provodi se rekonstrukcija koštanog defekta. Postoje razni oblici rekonstrukcije , ovisno o bolesnikovoj dobi, opsegu resekcije te lokalizaciji tumorskog procesa. U rekonstrukciji skeleta najkon resekcije tumora primjenjuju se razni materijali. Koštani cement je i danas u primjeni , najčešće u osoba sa sekundarnim tumorskim procesima , eventualno u kombinaciji s odgovarajućom unutrašnjom fiksacijom da bi se postigla bolja i čvršća stabilnost.Koštani cement ili dijelovi polietilena rabe se samo privremeno, kada služe za očuvanje prostora (tzv. Spaceri) da ne dodje do srašćivanja tkiva prije konačnog kirurškog zahvata. Za rekonstrukcije skeleta najčešće se primjenju suvremene endoproteze. Najčešće se mijenja cijeli zglob(kuk, koljeno, ponekad rame) ili se pak nadoknadjuje defekt dijafize kosti. Po resekciji tumora ugradjuju se standardne cementirane ili bezcementne endoproteze, specijalne tumorske, te rastuće endoproteze kod djece. Postoje i biološke rekonstrukcije skeleta koje su moguće na više načina. Iako je autologna kost najbolji materijal za rekonstrukciju i ispunjavanje koštanih defekata, primjena autolognih presadaka u tumorskoj kirurgiji je limitirana zbog vdćih koštanih defekata nakon resekcije malignih tumora. Zbog toga su prigodom rekonstrukcije većih koštanih defekata sve više u upotrebi masivni homologni koštani presadci. Ukoliko se zbog tm. Procesa vrši resekcija klavikule, rebra, dijela crijevne kosti ili fibule rekonstrukcija nije potrebna . Strukturno i funkcionalno zahtjevnija kost zahtjeva rekonstrukciju nakon resekcije tumora.Želja je dsa se uspostavi funkcija i stabilnost u području reseciranog tumora. Za premoštenje većih koštanih defekata nastalih resekcijom tumora sve više se upotrebljavaju masivni koštani presadci.Tu spadaju osteoartikularni i dijafizni masivni homologni presadci, te kombinacije presatka i endoproteze. Hemikondilarni koštani presadci najčešće se primjenjuju nakon resekcije benignih tumora , posebice gigantocelularnog tumora u području koljena. Masivni koštani presadci upotrebljavaju se kada je potrebno obaviti rekonstrukciju segmentalnoga koštanog defekta koji je nastao nakon resekcije tumora u bloku u području dijafize i/ili metafize dugih kostiju.Upotrebljavaju se koštani presadci iz koštane banke, naravno nakon izvršene resekcije i prethodno provedene kemo ili radioterapije. Naravno sve rekonstrukcije koje se poduzimaju nakon resekcije koštanih tumora imaju mogućnost za pojavu komplikacija (nesrašćivanje, pseudartoze, prijelomi, infekcije). Uz to miramo uvijek misliti i na pojavu recidiva osnovne bolesti. Unatoč svim problemima , razvojem dijagnostike, kemo i radio terapije, te operacijeske tehnike preživljavanje bolesnika sa tumorima kostiju je u porastu.

tumori kosti ; operacija ; kirurgija spašavanja ekstremiteta

nije evidentirano