hrvatski

Razine olova u zraku - odraz promjene tehnologije automobila i vrste pogonskog goriva

U ovom radu bit će prikazano određivanje trenda koncentracija olova u ukupnim lebdećim česticama i PM10 česticama u zraku grada Zagreba. Praćenje koncentracija olova u ukupnim lebdećim česticama započelo je u Zagrebu 1971. godine, na tri mjerne postaje smještene u centru grada te u njegovom zapadnom i sjevernom dijelu. Mjerenja olova u ukupnim lebdećim česticama provođena su prema važećim propisima do kraja 2005. godine. Od 2006. godine olovo se u Zagrebu počelo pratiti u lebdećim česticama aerodinamičkog promjera manjeg od 10 mikrona (PM10 čestice), na pet mjernih postaja smještenih u centru grada te u njegovom zapadnom, istočnom, južnom i sjevernom dijelu. Na jednoj mjernoj postaji, u sjevernom dijelu grada, olovo u PM10 česticama određivalo se od 1999. godine, a određuje se i sada. Dobiveni rezultati olova u ukupnim lebdećim česticama pokazuju varijacije u koncentracijama sedamdesetih i osamdesetih godina, a od početka devedesetih, kada se u Hrvatskoj počeo koristiti bezolovni benzin, zabilježen je padajući trend koncentracija olova u ukupnim lebdećim česticama, u zraku. Rezultati 9-godišnjih mjerenja (1999.-2007.) olova u PM10 česticama u sjevernom dijelu grada također pokazuju padajući trend. Razine mjerenja olova u PM10 česticama tijekom 2006. i 2007. godine, na pet mjernih postaja u Zagrebu, pokazuju da su koncentracije na četiri mjerne postaje bile niže tijekom 2007. godine od onih izmjerenih 2006. godine. Samo u istočnom dijelu grada razine olova u PM10 česticama tijekom 2007. godine bile su više od onih izmjerenih 2006. godine. Do pada razina olova u ukupnim lebdećim česticama i PM10 česticama došlo je zbog modernizacije voznog parka u kojem je sve više vozila s katalizatorom i manjim negativnim utjecajem na okoliš, a posebice zrak te promjenom u vrsti goriva, odnosno zbog postepenog te konačnog prelaska na uporabu bezolovnog benzina.

ukupne lebdeće čestice; PM10 čestice; bezolovni benzin

nije evidentirano