hrvatski

Institucionalna konfiguracija lokalne participacije u energetskom razvoju u Hrvatskoj

Institucije čine okvir u kojima se odvija ljudska djelatnost pa o njihovoj konfiguraciji, kvaliteti i interakciji u velikoj mjeri ovisi rast blagostanja: pojedinaca, lokalnih zajednica i nacija. U suvremenoj društvenoj teoriji, institucionalni kapacitet označava, između ostalog, sposobnost tijela državne i lokalne uprave i samouprave da osiguraju takve upravljačke procese i kanale participacije koji omogućuju optimalan (energetski) razvoj. Imajući u vidu činjenicu da je institucionalna reforma energetskog sektora u Hrvatskoj formalno započela u srpnju 2001. godine, a da je sada u tijeku „ drugi korak“ reformi, u ovome se radu analiziraju „ preventivni“ , „ sanirajući“ i „ participirajući“ kanali kojima lokalne zajednice sudjeluju u izgradnji energetske budućnosti u Hrvatskoj. Uviđa se da je zajednički problem sva tri kanala participacije manjak socijalne kohezije i komunikacije između aktera unutar lokalne zajednice, te posebice između lokalne zajednice i središnje države.To dovodi do suočavanja s problemom socijalnog kapitala u energetskom razvoju i zaključka da je institucionalni deficit za upravljanje lokalnim energetskim razvojem prije problem sociokulturnih faktora (npr. nepovjerenja u institucije sistema) nego obrnuto.

lokalne zajednice; energetska politika; socijalni kapital; institucionalni kapacitet

nije evidentirano