hrvatski

Infracrveni spektri u identifikaciji slikarskih pigmenata

Spektroskopski podaci u svijetu nalaze široku primjenu u identifikaciji pigmenata na predmetima različitog podrijetla i sastava, primjerice na manuskriptima, umjetničkim slikama, arheološkim ostatcima keramike i slično. Time se doprinosi rješavanju problema restauriranja, konzerviranja, datiranja i autentificiranja istraživanih predmeta. Analizirana su dva uzorka s oltarske slike iz župne crkve u Balama, slikane uljanom bojom na platnu, autora Mateja Pončuna (Matteo Ponzone). Matej Pončun najznačajniji je domaći umjetnik 17. stoljeća u Dalmaciji, potekao iz kruga venecijanskog slikara Jacopa Palme Mlađeg. Tridesetih godina 17. stoljeća kada je bio na vrhuncu svojeg stvaralaštva, boravio je i slikao u Istri i Primorju a poglavito Dalmaciji. Poznat je niz njegovih djela, a neka se još istražuju uz pretpostavku da su potekla iz njegove majstorske radionice. Uzorci su uzeti tijekom restauracije, iz područja vidljive plave boje. Pored klasičnih metoda analize uzoraka – &laquo ; mokre kemije&raquo ; (kvalitativna kemijska mikroanaliza koja uključuje otapanje ili razaranje uzorka i karakteristične reakcije sastojaka) i snimanja mikropresjeka (reflektirano ultraljubičasto i vidljivo zračenje uz povećanje snimke obično za 200 puta), za analizu je primijenjena i infracrvena spektroskopija, kao pouzdana i brza analitička metoda. Klasičnim metodama utvrđeno je postojanje pruskog plavog i ultramarina u jednom, a samo ultramarina u drugom uzorku, dok su u oba uzorka nađeni tragovi olovnog bijelog i oker žutog bojila. Usporedbom infracrvenih spektara niza čistih spojeva i standarda s onima analiziranih uzoraka utvrđeno je između ostalog postojanje cijanidnog i karbonatnog iona, što upućuje na prisutnost pigmenta prusko plavog, kalcijevog karbonata u obliku pigmenta ili punila za podlogu slike, te nekih dodatnih komponenata. Imajući na umu da je slika nastala u 17. stoljeću, prisutnost pigmenta prusko plavog navodi na zaključak da je slika mjestimice retuširana. Naime, pigment prusko plavo je sintetskog porijekla koji je u uporabi od početka 18. stoljeća dok je ultramarin zemljani pigment čija primjena je poznata od 16. stoljeća. Primjena infracrvene spektroskopije omogućuje jednostavno, kemijski nedestruktivno određivanje ne samo pigmenata, već i ostalih komponenata slikarskih boja i podloga. Rezultati su u skladu s onima dobivenim kvalitativnom kemijskom mikroanalizom te se međusobno nadopunjuju. Kombinacija metoda omogućuje podrobnije tumačenje umjetničkog djela s konzervatorsko-restauratorskog stajališta, te doprinosi boljem poznavanju i očuvanju naše kulturne baštine.

infracrvena spektroskopija; slikarski pigmenti

nije evidentirano