hrvatski

Kriteriji procjene govornoga izražavanja u nastavi hrvatskoga jezika

Pomicanjem težišta s jezične normativnosti na komunikacijsku kompetenciju u nastavi hrvatskoga jezika otvara se potreba izdvajanja i razrađivanja govorne komunikacije kao specifičnog načina jezičnog izražavanja. Srednjoškolski kurikulum posebnu pozornost treba pridati učenju javnog govora. Polazeći od temeljnih odrednica javnoga govora, a to su upućenost publici i odgovornost, ovaj rad razrađuje kriterije vrednovanja javnog govornog izražavanja. Kriteriji vrednovanja podijeljeni su u tri skupine: retorička obilježja, govorna obilježja i neverbalne znakove. Pod retoričkim obilježjima analiziraju se tema govora, upućenost publici, elementi kompozicije govora, standardnost jezika te primjerenost, figurativnost i duhovitost stila ; u kategoriji govornih obilježja analiziraju se pripremljenost, govornost, izražajnost, glas, izgovor i tečnost ; u kategoriji neverbalnih znakova proučava se pogled govornika, položaj tijela, geste, mimika i izgled, razne vizualne i auditivne potpore govoru te vrijeme. Za svaku od kategorija procjene govornog izražavanja razrađen je niz pitanja koja navode učenika na što treba obratiti pozornost kod slušanja govora kako bi pomoću svojih odgovora mogao izgraditi i argumentirati svoj stav o kvaliteti pojedinog javnog govora i govornika. U radu je ponuđena tablica s razrađenim elementima vrednovanja govornog izražavanja pomoću bodovanja. Važnost pojedinih elemenata ponderirana je na način da se od ukupnog broja bodova 50% daje retoričkim obilježjima, 40% govornim obilježjima, a 10% neverbalnim znakovima.

govorne vještine, govorništvo, procjenjivanje

nije evidentirano