hrvatski

Načini korištenja konja i konjička oprema u zaprežnom sportu

Kočiju su prvi počeli razvijati Rimljani u 2. stoljeću p.n.e. Ime kočija potječe prema mjestu Kocsi gdje je napravljena prva kočija u 15 stoljeću. Sve do kraja 19. stoljeća kočije sa konjima koristile su u transportu. Tada konjsku zapregu počinju potiskivati automobili, a vožnja kočijom pretvara se u sport i rekreaciju. Od 1908. godine u Engleskoj se održava maraton kočijama. Zaprežna natjecanja na internacionalnoj razini započela su 1970. godine u Švicarskoj, 1970. godine vožnja je postala priznata prva FEI disciplina. Vožnja zapregama poznata je po nazivu prema broju konja, kao što su jednopreg, dvopreg i četveropreg, rjeđe se upravlja većim brojem konja. Vozač koristi vođice, bič i glas za kontroliranje jednog ili više konja. Natjecanja zaprežnim kolima podijeljena su na: sportske i rekreativne vožnje. Za konjički sport je jako važna konjička oprema, iskustvo vozača i suvozača, a najvažniji je odabir konja. Od opreme se koristi: prsni pojas, rameni remen, zadnji remen sa sedlom i kolanom, „ štrangle“ uzde, podrepnjak, vratni remen i povezujući remeni. Posebnu draž u ovom sportu daju ukrasi kočije kao što su zvona. Naravno tradicijska i kvalitetna znanja u izradi kočije predstavljaju jedan od najvažnijih elemenata za uspjeh u zaprežnom sportu. Danas se na kočiju gleda kao dio naše tradicije i vrjemena koja pobuđuju nostalgiju kada je život tekao sporije. Bavljenje zaprežnim sportom zahtijeva puno upornosti, truda i odricanja, veliko financijsko ulaganje te mnogo znanja o zaprežnim konjima, treningu, opremi i pravilnicima zaprežnog sporta.

konji ; konjička oprema ; zaprežni sport

nije evidentirano