hrvatski

Globalna međuovisnost kao okvir hrvatskog kretanja od „ zajednice“ prema „ društvu“ : primjer istočne Hrvatske

Na značenje socijalnog kapitala za društveni razvoj, posebice za njegovu tržišnu formu, ukazali su brojni sociolozi i ekonomski teoretičari (Putnam, Fukuyama, Novak, Thurow i drugi). Prijelaz iz "doba strojeva" u "doba informacija", iz moderne u drugu modernu, nadalje potvrđuje povjerenje kao važnu socijalnu konstantu u ravnomjernom razvoju društva, njegova socijalnog mira također. Hrvatsko se društvo nije povijesno potvrdilo kroz tržišne odnose, niti građansku kulturu. Njegova je suvremenost, pak, određena otvaranjem prema globalnom kapitalizmu i sustavu vrijednosti koji njime dominira. Tako je i "povjerenje" postala jedna od inih vrijednosti koju se treba ugraditi u društveni život. Njegova se zaživljenost u hrvatskom društvu može pratiti kao pomak od krvno-srodničkih, nacionalnih, konfesionalnih, pa i regionalnih pripadanja prema novom, interesnom povezivanju. Novija je povijest hrvatskog društva bremenita teškoćama oko realiziranja ovog projekta. Nepovjerenje je dugo obilježavalo međunacionalne, međukonfesionalne i međuregionalne odnose. Domovinski je rat bio vrhunac njegovog potvrđivanja. Posebice su na istoku Hrvatske vrlo mali pomaci od nepovjerenja prema povjerenju. Ovdje je prisutnija orijentacija na zajednicu (prema Tönniesu, blizina po krvi (srodstvo), mjestu obitavanja (susjedstvo) i blizini duha (vjera, npr)), a manje na društvo (mnoštvo pojedinaca potaknutih osobnim interesima ulazi u brojne međusobne odnose i dodire, a ipak ostaju neovisni i odvojeni). U svakodnevici zajednica znači izvjesnost, društvo i dalje neizvjesnost. Interes, bio on ekonomski, znanstveni ili umjetnički, npr., još uvijek sporo probija dugo taložene barijere prošlih vremena.

tranzicija, globalizacija, zajednica, društvo, razvoj

nije evidentirano