hrvatski

Atribucija uzroka siromaštva i neke psihosocijalne značajke primatelja stalne socijalne pomoći

Cilj disertacije je bio ispitati faktore koji utječu na atribuciju uzroka siromaštva, te neke psihosocijalne karakteristike siromašnih (primatelja stalne socijalne pomoći) u odnosu na sudionike višeg materijalnog statusa od njih. Polazeći od cilja definirani su slijedeći problemi istraživanja: (1) Ispitati razlike u atribuciji siromaštva sudionika različitog materijalnog statusa. U okviru ovog problema ispitane su razlike na četiri očekivana faktora atribucija uzroka siromaštva: individualnom, strukturalnom, okolinskom i fatalističkom. (2) Ispitati razlike u nekim psihosocijalnim karakteristikama sudionika različitog materijalnog statusa. Ispitivane varijable unutar ovog problema bile su: percepcija socijalne (ne)pravde, percepcija kvalitete života, vrijednosti, samopoštovanje i lokus kontrole. (3) Ispitati povezanost sociodemografskih obilježja, percepciju socijalne (ne)pravde, percipiranu kvalitetu života, lokus kontrole, samopoštovanje i vrijednosti s individualnim, strukturalnim, okolinskim i fatalističkim atribucijama uzroka siromaštva. U istraživanje je bilo uključeno 663 sudionika različitog materijalnog statusa u dobi od 21 do 65 godina iz Zagreba, pri čemu je njih 39, 8% bilo muškog, a 60, 2% ženskog spola. Uzorak se sastojao od 4 subuzorka, podijeljenih prema razini materijalnog statusa: siromašni (primatelji stalne socijalne pomoći), zaposleni niskog materijalnog statusa, zaposleni srednjeg materijalnog statusa i zaposleni visokog materijalnog statusa. Subuzorak primatelja stalne socijalne pomoći prema načinu izbora sudionika bio je prigodni, dok se kod zaposelnih (niskog, srednjeg i visokog materijalnog statusa) radilo o kvotnom neprobabilističkom uzorku. Rezultati pokazuju da se primatelji stalne socijalne pomoći (siromašni) značajno od ostalih razlikuju u većem atribuiranju uzroka siromaštva fatalističkom faktoru, većem atribuiranju strukturalnim faktorima siromaštva, pri čemu se značajno razlikuju u odnosu na sudionike visokog materijalnog statusa. U atribuciji uzroka siromaštva individualnom faktoru, ustanovljeno je da postoji tendencija manjeg atribuiranja individualnom faktoru kod siromašnih i sudionika niskog materijalnog statusa koji se značajno razlikuju u odnosu na sudionike srednjeg materijalnog statusa. Faktorskom analizom nije utvrđeno samostalno funkcioniranje očekivanog okolinskog faktora, koji se dijelom spojio sa strukturalnim faktorom.Analizom atribucija siromaštva prema Weinerovoj trodimenzionalnoj klasifikaciji atribucija, ustanovljeno je da su primatelji socijalne pomoći (siromašni) značajno skloniji eksternalnim uzrocima pri atribuciji siromaštva, uzrocima koji nisu podložni kontroli, te češće (zajedno sa sudionicima niskog i srednjeg materijalnog statusa) atribuiraju uzroke siromaštva tzv. nestabilnim faktorima. Ovim rezultatima je potvrđena hipoteza da će primatelji socijalne pomoći (siromašni) u većoj mjeri uzroke siromaštva pripisivati eksternalnim faktorima (fatalističkim i strukturalnim).Utvrđeno je da se primatelji socijalne pomoći većim dijelom razlikuju u svim ispitivanim tzv. psihosocijalnim varijablama. Pritom su značajno manje zadovoljni kvalitetom života u odnosu na ostale sudionike različitog materijalnog statusa. Primatelji socijalne pomoći i sudionici niskog materijalnog statusa u odnosu na ostale sudionike percipiraju veću osobnu nepravdu i dimenziju nepravde toleriranje socijalnih devijacija od strane društva. Primatelji socijalne pomoći pridaju veći značaj humanističkim i tradicionalnim vrijednostima, te imaju značajno nižu razinu samopoštovanja. Primatelji socijalne pomoći i sudionici niskog materijalnog statusa imaju značajno veći eksternalni faktor na varijabli lokusa kontrole.Kao značajni prediktori individualnog faktora atribucije siromaštva izdvojili su se: manje vjerovanje u pravedan svijet, manje humanističke vrijednosti, veće hedonističke vrijednosti, veće zadovoljstvo kvalitetom života, te manja percepcija nepravde na dimenziji toleriranja socijalnih devijacija od strane društva. Prediktori strukturalnog faktora atribucije siromaštva su: veća percepcija nepravde na dimenzijama toleriranja socijalnih devijacija od strane društva i neprovođenje zakona od strane države, izražene hedonističke vrijednosti, te niži dohodak kućanstva. Najznačajniji prediktor atribucije fatalističkog faktora siromaštva je izraženija eksternalnost na varijabli lokusa kontrole.

atribucije siromaštva; siromaštvo; psihosocijalne karakteristike; primatelji stalne socijalne pomoći

nije evidentirano