hrvatski

Određivanje koncentracije lijekova tijekom terapije

Godinama je rad kliničkog laboratorija, medicinskih biokemičara i kliničkih farmakologa proširen na područje određivanja koncentracija lijekova u krvi. Praćenje koncentracije lijeka tijekom terapije (eng. Therapeutic Drug Monitoring, TDM) ili individualizacija terapije razvilo se kao rezultat saznanja farmakokinetike o korelaciji koncentracije lijeka u krvi i farmakološkog učinka te novih, specifičnijih i osjetljivijih analitičkih metoda za određivanje lijekova. Praćenje koncetracije lijeka tijekom terapije (individualizacija terapije, TDM) je dakle postupak određivanja koncentracije lijeka u krvi ispitanika na temelju koje se pristupa individualnom doziranju (doza, učestalost primjene, formulacija lijeka, način primjene). Individualno doziranje osigurava maksimalnu učinkovitost primjenjene terapije i svodi pojavnost toksičnog učinaka na najmanju moguću mjeru. Koncentracija lijeka interpretira se u svjetlu kompletne kliničke slike ispitanika te farmakokinetičkih i farmakodinamičkih informacija. Interindividualne razlike u farmakokinetici (odnosi se na razliku odnosa doze i koncentracije zbog interindividualne razlike u apsorpciji, distribuciji i eliminaciji lijeka) i farmakodinamici (odnosi se na interindividualnu razliku odnosa koncentracije i terapijskog odgovora) naročito su primjećene u pojedinih skupina (starije osobe, djeca, kod uzimanja većeg broja lijekova, kod ispitanika s promijenjenom farmakokinetikom zbog bolesti te fizioloških, okološnih i genetskih fakora) kod kojih je individualizacija terapije napose korisna. Važno je naglasiti da je danas moguće izvesti analize za vrlo veliki broj lijekova prisutnih na tržištu, no postavlja se pitanje njihove kliničke i financijske opravdanosti. Dakako da je u tom smislu jako važna dobra educiranost te kritičko razmišljanje medicinskih biokemičara, doktora medicine i kliničkih farmakologa.

individualizacija terapije, farmakokinetika, praćenje koncentracije lijeka

nije evidentirano