hrvatski

Gentrifikacija kao proces prestrukturiranja u prostoru

Period tranzicije (ekonomske, političke i kulturne) od početka 1990-ih i osamostaljenja Hrvatske, usporedo s napuštanjem socijalističkog sustava i ulaska u tzv. postsocijalističko društvo i tržišni kapitalizam, donio je brojne promjene u svim smjerovima razvoja hrvatskog društva. S njim dolazi do pojave i jačanja novih društvenih aktera, a slabljenja utjecaja starih aktera. Tako država gubi svoj dosadašnji utjecaj, a znatno veći utjecaj sada dobivaju novi akteri koji imaju privatan kapital ili određenu političku moć (primjerice gradonačelnici). Novi ekonomski akteri, privatni investitori ili stakeholderi, imaju kapitalna sredstva koja investiraju u prostor gradova, naročito Zagreba, zbog čega je njegov prostor postao izuzetno profitabilan resurs. S obzirom da se smanjuje prijašnji utjecaj države, sfera urbanizma i prostornog planiranja našla se u nedefiniranom položaju koji je doveo do manjka kontrole u procesu gradnje odnosno do tzv. „ tranzicijskog urbanizma“ ili „ smrti urbanizma“ . To se prvenstveno odnosi na stihijsku i neplansku gradnju i mijenjanje postojećih prostornih ili urbanističkih planova čime se došlo do preizgrađenosti grada Zagreba. Svakodnevno se gradi na prostoru cijelog Zagreba, a naročito njegovog najužeg središta. Sve su češći primjeri rekonstrukcije i revitalizacije određenih stambenih blokova u centru Zagreba unutar kojih se grade veliki multifunkcionalni kompleksi stambeno – poslovne namjene. S obzirom da takvi projekti često utječu na rast cijena nekretnina dolazi do procesa gentrifikacije ili prestrukturiranja stanovništva u prostoru. Gentrifikacijski se utjecaj ponajviše očituje u segmentu stanovanja jer neposredno utječe na promjenu strukture stanovnika stambenih četvrti u kojima se događa. Gentrifikacijska prestrukturacija stanovništva odvija se tako da se u dotad zapuštene dijelove grada naseljavaju bogatije (srednje ili više) klase stanovnika, tzv. gentrifikatora (gentrifiers). Njima su stariji dijelovi grada iznimno atraktivni i profitabilni pa putem vlasništva ili u suradnji s različitim državnim institucijama (ovisno o pojedinoj zemlji i načinu provođenja ovog procesa), investiraju i mijenjaju izgled tih gradskih četvrti kako u estetskom i urbanističkom tako i u strukturnom smislu. Bez obzira na sve pozitivne ili negativne implikacije ovih procesa u gradsku jezgru se vraća život i dolazi do procesa tzv. reurbanizacije. Svi ovi procesi za sobom povlače nekoliko važnih strukturnih promjena: rast cijena nekretnina u središtu grada, komercijalizaciju središta ili povećanje broja trgovina i usluga prilagođenih višem sloju stanovništava, iseljavanje nižih ili siromašnijih slojeva stanovništva, nestanak industrijskih ili radničkih zanimanja u korist nekih novih zanimanja (informatičkih, menagerskih i sl.), te pojavu novog urbanog životnog stila kojeg uglavnom obilježava potrošački obrazac. Gentrifikacija tako osim one najvidljivije fizičke transformacije u prostoru, donosi i socijalne, kulturne i ekonomske promjene s dalekosežnim posljedicama na razvoj jednog grada. Koliko su se svi ti procesi i pojave događali na takav način i kod nas nastojat će se pokazati istraživanjem na području grada Zagreba. Predmet istraživanja u radu bit će proces gentrifikacije središnjeg Zagreba na primjerima aktualnog i planiranog projekta na Cvjetnom trgu i urušavanja u dijelu Donjeg grada, u Kupskoj ulici. Metodom studije slučaja (case study) i analizom diskursa novinskih članaka o ciljanim projektima iz triju dnevnih novina (Jutarnji list, Večernji list i Vjesnik) u periodu od siječnja 2007. do siječnja 2009. prikazat će se najzanimljiviji rezultati istraživanja.

društveni akteri; prostor; gentrifikacija; prestrukturiranje; gentrifikatori; studija slučaja

nije evidentirano