hrvatski

Primjena analitičke metode ICP-AES u arheometriji

Instrumentne analitičke metode u analizi predmeta kulturne baštine imaju izuzetno važnu ulogu, posebice izraženu u prikupljanju objektivnih informacija o podrijetlu, tehnologiji izrade i načinu uporabe povijesnih predmeta [1]. U novije vrijeme učinjeno je mnogo znanstvenih iskoraka u području kemijske karakterizacije ostataka antičke keramike diljem svijeta, no najbrojnija istraživanja su svakako na primjercima iz mediteranskog povijesnog bazena [2, 3]. Arheometrijske studije, koje osim keramike uključuju i izvorne glinene materijale korištene u izradi predmeta, vode se u smislu određivanja « ; geokemijskog fingerprinta» ; . Uspoređivanjem sastava sirovine s pronalascima keramike na određenom području moguće je utvrditi izvore i način proizvodnje ili uporabe proizvoda. Atomska emisijska spektrometrija uz induktivno spregnutu plazmu (ICP-AES) ima izvrsne analitičke značajke kao što su velika preciznost, selektivnost i osjetljivost, niske detekcijske granice, veliko dinamičko područje rada i zanemarive utjecaje matrice. U arheometrijskim istraživanjima metoda ICP-AES osigurava veliki broj podataka neophodnih za karakterizaciju uzoraka. Mogućnosti metode opisati će se kroz primjer određivanja sadržaja glavnih sastojaka te metala u tragovima u uzorcima arheološke keramike prikupljene s iskopina na području Siska. Uzorci grube i fine keramike te pripadajućeg tla iz predpovijesnog, ranorimskog i antičkog sloja, prevođeni su u otopinu mikrovalnim razaranjem uz dodatak mineralnih kiselina, a dobivenim otopinama izmjeren je sadržaj elemenata metodom ICP-AES. Mjereni sadržaji glavnih elemenata i elemenata u tragovima međusobno su uspoređeni u svrhu karakterizacije grube i fine keramike iz određenih povijesnih razdoblja. Također su korelirani izmjereni sadržaji elemenata u tlu i keramici u svrhu procjene geokemijske sličnosti u pojedinim arheološkim slojevima.

arheometrija; plazma spektrometrija

nije evidentirano