hrvatski

Sport i društvo

Rad dr.sc. Slobodana Bjelajca „ Sport i društvo“ sastoji se iz četrnaest poglavlja i predgovora. U prvom poglavlju pod nazivom „ Sport i društvo“ govori se o odnosu sporta i društva, te kineziološkoj sociologiji (sociologiji sporta) koja se bavi istraživanjem toga odnosa (i utjecaja društva na sport, ali i sporta na društvo) U drugom poglavlju govori se o metodama u znanosti općenito, ali i onima koje se mogu ili ne mogu koristiti u sociologiji sporta. Temeljnim metodama u znanosti smatraju se eksperiment (zajedno sa svojim kvazi varijacijama koje je moguće primijeniti u istraživanju odnosa društva i sporta), metoda modeliranja, aksiomatska i statistička metoda. U trećem poglavlju raspravlja se o specifičnim sociološkim metodama. Autor govori o promatranju, metodi razgovora, povijesnoj metodi, metodi analize sadržaja, metodi idealnih tipova, komparativnoj metodi i sociometrijskoj metodi kao temeljnih metodama koje se koriste u sociologiji, pa i u sociologiji sporta. U četvrtom poglavlju govori se o nastanku i razvoju sociologije sporta, pri čemu se u prvom dijelu govori o njezinom razvoju u svijetu, a u drugom u Hrvatskoj. U petom poglavlju govori se o odnosu sociologije sporta i drugih znanosti, a u šestom o društvenoj strukturi sporta, što podrazumijeva pojmovno određenje sporta, društvene funkcije sporta, odnos sporta i igre i sportu kao društvenoj pojavi. Sljedećih šest poglavlja odnosi se na detaljniju analizu društvene strukture sporta, pa autor raspravlja o sportskim akterima, sportskoj djelatnosti, društvenim odnosima i grupama u sportu (grupama i odnosima među različitim sportašima i različitim sportskim publikama, socijalnoj stratifikaciji i sportu), teritorijalnim zajednicama i sportu, učenicima i sportu, te sportskim institucijama. U trinaestom poglavlju autor raspravlja o sportu i socijalizaciji na temelju istraživanja nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture, a u četrnaestom o karakteristikama korisnika fitness klubova. Tako se primjerice u istraživanju sportske publike pokazalo da ekstremne navijačke skupine kao što je Torcida imaju, osim strukturalne, i svoju razvojnu dimenziju, jer su u zadnjih petnaestak godina neke strukture Torcide promijenjene (ima deset puta više žena, ima daleko više starijih osoba i sl.), a Torcida je proširila svoje područje bivstvovanja i na istok te zapad. Osim toga, doprinos ovoga teksta je i u sustavnom poimanju razvoja sociologije sporta u Hrvatskoj, te doprinosima pojedinih autora ovoj disciplini. Interesantna je i razrada različitih teorija igre, od Huizingove teorije, preko Finkove antropološke teorije, do teorije Rogera Cailloa. Rezultati istraživanja različitih sportskih publika koji su prikazani omogućavaju međusobnu komparaciju socijalnih karakteristika tih publika (košarkaške, rukometne, vaterpolo, nogometne), a istraživanja učenika srednjih i osnovnih škola i njihovog odnosa prema tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi te sportu općenito, kao i njihovih nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture u Splitu u usporedbi sa školama iz regije, predstavlja značajan doprinos sociologiji sporta.

Sport; društvo; struktura sporta

nije evidentirano