hrvatski

Opsesivno kompulzivni poremećaj- obrana od moguće psihoze

Cilj ovog prikaza je ukazati na opsesivno kompulzivne (prisilne) radnje kao obrane od psihotične dekompenzacije. U radu prikazujemo 22-godišnjeg adolescenta. Prvo dijete u cjelovitoj obitelji, ima deset godina mlađu sestru. Rani psihomotorni razvoj protekao je uredno. Od šeste do 17 godine, na inzistiranje oca, a protiv svoje volje, intenzivno se bavio tenisom. Postizao rezultate, no radi neborbenosti otac mu stalno prigovarao. U 17-oj godini, a nakon svađe s ocem, razbio reket i prestao trenirati. Otac je nastavio igrati tenis i ˝sve inficira tenisitom˝. Osnovnu i srednju školu redovito završio. Upisao pravni fakultet i zaposlio se s ciljem osamostaljenja. Emocionalnu vezu nije ostvario. Insuficijentnih je socijalnih kontakata sa vršnjacima. U dobi od dvadeset godina potražio je pomoć psihijatra, želeći potvrdu da ˝treba mir za učenje˝, sa roditeljima ga nije imao, morao je stalno čistiti. U travnju 2008. godine hospitalizira se radi pogoršanja psihičkog stanja, zbog suicidalnosti. U kliničkoj slici dominiraju prisilne radnje (čitave noći čisti, bacio je svu robu narančaste boje, ˝riješio˝ se hrčka), tenzioniran je, povišenog raspoloženja, nedistanciran i erotiziran.

opsesivno kompulzivni poremećaj

nije evidentirano