hrvatski

Analiza očinskog genetičkog nasljeđa Roma Bajaša

Ovaj magistarski rad uključuje istraživanje genetičke strukture dviju populacija Roma Bajaša iz Međimurja i Baranje. Analizirano je 26 bialelnih (M9, YAP, SRY1532, 92R7, 12f2, M26, M35, M67, M69, M78, M81, M82, M89, M92, M102, M123, M170, M172, M173, M201, M223, P37, M241, M242, M253 i SRY8299/4064), te sedamnaest mikrosatelitnih biljega kromosoma Y (DYS19, DYS385, DYS389I, DYS398II, DYS390, DYS391, DYS392, DYS393, DYS437, DYS438, DYS439, DYS448, DYS456, DYS458, DYS635 and GATA H4) na uzorcima DNA autohtonih, nesrodnih odraslih muškaraca pripadnika populacija Roma Bajaša iz istočne (n=96) i sjeverozapadne Hrvatske (n=55). Pokazalo se da su dvije romske bajaške populacije genetički homogene, budući da su karakterizirane sličnom raspodjelom učestalosti alela, niskom raznolikošću haplotipa, te činjenicom da trećina Roma Bajaša dijeli isti zajednički (temeljni) haplotip i njegove bliske izvedenice. Unatoč tome što gotovo isključivo dijele isti minimalni haplotip i bliske izvedenice unutar haplogrupe H1 indijskog podrijetla, uočena je znatna razina genetičke diferencijacije romskih populacija diljem Europe, koja se ne može zanemariti u forenzičkoj statistici. Viša razina genetičke diferencijacije između europskih Roma i njihovih neromskih susjeda nego između različitih populacija europskih Roma rezultat je veće reproduktivne barijere između Roma i neromskih populacija nego između različitih populacija europskih Roma.

kromosom y ; mikrosatelitski biljezi ; bialelni biljezi ; Romi Bajaši

nije evidentirano