hrvatski

Odnos morfološke osviještenosti i leksičkoga znanja u hrvatskome jeziku

Ovaj je doktorski rad prvi rad koji se bavi morfološkom osviještenosti u hrvatskome jeziku. U njemu se na jedinstven način povezuje i objedinjuje fleksija i derivacija te se pokazuje njihova povezanost. Rad pokriva različite vidove jezikoslovlja – područje morfologije kao jezikoslovne discipline, područje jezičnoga usvajanja i inojezični nasuprot izvornojezičnome razvoju. S jedne se strane povezuju teorijski deskriptivni pristupi s primijenjenolingvističkim ispitivanjem ovladanosti morfološkom razinom hrvatskoga, a s druge strane dvije se ezikoslovne razine: fleksija i derivacija objedinjuju u morfološku sastojnicu koja je dio i leksičkoga znanja.Rad donosi nekoliko bitnih spoznaja. Prva je spoznaja o tome da na prepoznavanje oblika riječi povezanih fleksijom utječe kombinacija dvaju čimbenika: čestote i jednostavnosti morfološke promjene. Druga je tvrdnja da na prizivanje riječi osim same čestote (tj. zastupljenosti u korpusu) utječu i gramatička (tvorbena prozirnost) i semantička obilježja (značenje, odnosno komunikacijska važnost izvedenica). Treća je tvrdnja o bitnoj razlici između plodnih i neplodnih sufiksa koji se na razini svih ispitanika razlikuju u broju prizvanih riječi u skladu sa svojom plodnošću. Ishod je vrlo koristan i za različite vidove primijenjene lingvistike.

morfološka osviještenost; fleksija; derivacija; ovladavanje morfologijom; hrvatski jezik

nije evidentirano