hrvatski

Prinudno djelovanje ekvatorskog Pacifika na atmosferu sjeverne hemisfere

U ovom je radu prikazan klimatski odziv atmosfere sjeverne hemisfere na zimske anomalije površinske temperature ekvatorskog Pacifika koje su povezane s ENSO pojavom u vremenskom razdoblju od 1855.do 2002. godine. Analiza je provedena na temelju ansambla od 35 članova dobivenih numeričkom integracijom modela opće cirkulacije atmosfere (model SPEEDY). SPEEDY je relativno jednostavan model s osam vertikalnih slojeva atmosfere i trokutastim odsijecanjem horizontalnih spektralnih polja pri valnom broju 30 (T30L8). Anomalije površinske temperature mora u Niñ o3.4 području razvrstane su u 5 kategorija (izrazito hladna, hladna, neutralna, topla i izrazito topla kategorija). Analiza rezultata po skupovima događaja (eng. composite analysis) u skladu s takvom kategorizacijom omogućila je razmatranje utjecaja ekvatorskog Pacifika na atmosferu sjeverne hemisfere s posebnim osvrtom na područje sjevernog Pacifika/Sjeverne Amerike (PNA) zbog njegove relativne blizine prinudnom djelovanju ekvatorskog Pacifika, te na udaljeno područje sjevernog Atlantika/Europe (NAE). Najizraženiji signal javlja se nad PNA područjem s izraženom linearnom komponentom i prostornom simetrijom odziva. Ipak, tople i hladne faze ENSO pojave pokazuju određenu razliku u amplitudama odziva, tako da topli ENSO događaji generiraju snažniji odziv nego hladni ENSO događaji. Nad PNA područjem amplituda atmosferskog odziva pozitivno je korelirana s intenzitetom ENSO pojave. Iako je modelirani atmosferski odziv nad NAE područjem bitno slabiji nego nad PNA područjem, uočava se daljinski utjecaj ekvatorskog Pacifika i na to područje. Tako je u polju anomalija tlaka zraka na srednjoj morskoj razini te u polju oborine uočena pozitivna koreliranost s intenzitetom ENSO pojave, dok polje anomalija geopotencijalne visine 200 hPa plohe ne pokazuje takvo obilježje. Također je i nad NAE područjem dominantna linearna komponenta odziva. Dodatno je analiziran i odziv modela na vrlo slabe ENSO događaje (definirane kao oni događaji čiji je Niñ o3.4 indeks unutar intervala između 0.5 SD i 1 SD, gdje je SD standardna devijacija) te je pokazano da je atmosfera osjetljiva i na tako slabo prinudno djelovanje. U ovoj disertaciji je na temelju omjera atmosferskog signala i šuma procijenjena i potencijalna prediktabilnost. Pokazalo se da ona također ovisi o fazi i intenzitetu ENSO pojave. Najveća je u tropskom području, dok se u umjerenim širinama jedino nad PNA područjem javlja potencijalna prediktabilnost veća od jedinice. Nadalje, analizirani su i koeficijenti korelacije između simuliranog signala tijekom svih 12 sezona u godini i zimske anomalije površinske temperature tropskog Pacifika. Pokazalo se da one utječu na atmosferu sjeverne hemisfere ne samo u simultanoj sezoni, već i u nekoliko narednih sezona.

prinudno djelovanje ekvatorskog Pacifika; daljinski utjecaj ENSO pojave; ansambl; analiza toplih i hladnih skupova događaja; sjeverna hemisfera

nije evidentirano