hrvatski

Branko Eman

Branko Eman, teorijski fizičar i viši znanstveni suradnik Instituta “ Rudjera Bošković” , izvanredni profesor na Fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci, Pedagoškom fakultetu i Fakultetu građevinskih znanosti u Osijeku, te Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, član uredništva za fiziku Matematičko fizičkog-lista (MFL) cijelim je svojim životom svjedočio radost stvaranja budućnosti. Plemenit i samozatajan znanstvenik kojeg generacije studenata pamte kao vrsnog predavača i pedagoga. Rodio se 1. veljače 1934. godine u Osijeku, gdje je polazio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Prirodoslovno– matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu 1958. godine. Godine 1959. zapošljava se kao asistent u Odjelu za teorijsku fiziku Instituta “ Rudjer Bošković” . Poslijediplomski studij u polju teorijske nuklearne fizike završio je 1964. godine. Nakon toga odlazi na specijalizaciju u Research Establishemnet Risø ; ; , Roskilda, Danska (od 1964. do 1966. god.). Doktorirao je na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu 1971. god. s temom “ Slaba međudjelovanja u atomskoj jezgri” . Njegova znanstvena istraživanja su u području teorijske fizike jezgre atoma posebice istraživanja utjecaja slabog međudjelovanja pri procesima u jezgrama. Proučavao je mehanizme nuklearnih reakcija, strukturu jezgre, strukturu slabe sile, procese višeg reda i prolaz zračenja kroz sredstvo u suradnji s domaćim i inozemnim kolegama. Odlazio je u krače znanstvene posjete kolegama na Joint Institute for Nucleear Research, Dubna (SSSR), Institute of Physics, Mainz University, Mainz (Njemačka) te International Center for Theoretical Physics, Trieste (Italija). Pored toga, bio je predavač na Višoj radničkoj školi (1958.-1964.), a na PMF-u u Zagrebu vodio je vježbe iz kolegija Matematičke metode fizike (1962.-1964.). Predavao je kolegije Teorijska fizika u Rijeci (1968.-1976.) i Osijeku (1977.-1989.), Metodiku nastave fizike na PMF-u u Zagrebu (1981.-1984.), te Opću fiziku u Osijeku (1977.-1988.) i Zagrebu (Tehnološki fakultet, 1987.-1992.). Kao član međunarodnih i domaćih stručnih organizacija, komisija i radnih grupa radio je na programima školovanja nastavnika iz predmeta fizike i tehničkog odgoja. Preminuo je u Zagrebu 23. travnja 1992. godine. Branko Eman objavio je samostalno ili u koautorstvu više desetaka znanstvenih radova u međunarodnim časopisima i zbornicima s međunarodnih skupova. Sudjelovao je na nizu međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih skupova. Napisao je dvadesetak stručnih radova objavljenih u Biltenu iz fizike, MFL-u ili posebnim zbornicima. Jedan je od priređivača zbirke Zadaci, laboratorijske vježbe i radovi iz fizike za učenike VII i VII razreda osnovne škole, koja je doživjela preko desetak izdanja. Kao član Uredništva MFL-a od 1990. do 1992. godine, pokrenuo je novu rubriku Fizika za najmlađe u kojoj su objavljivani članci i zadaci iz fizike primjereni programu nastave fizike za učenike osnovnih škola. Sam je priredio nekoliko priloga za tu rubriku: Barometarska svjetlost -istraživanja Francisa Hauksbeea, Radite li kada prenosite teret, Boja, Jezik i fizika, Model mikrometrijskog vijka. Ideja objavljivanja priloga i za učenike osnovnih škola dovela je Matematičko-fizički list za učenike srednjih škola do Matematičko-fizičkog lista za učenike i nastavnike.

Eman; životopis

nije evidentirano