hrvatski

Upotreba fitomenadiona u liječenju pasa otrovanih antikoagulatnim rodenticidima

Istraživanjem je obuhvaćeno 20 pasa otrovanih antikoagulantnim rodenticidima, koji su bili detaljno obrađeni i liječeni u Ambulanti za male životinje Veterinarske stanice d. d. Varaždin u tijeku 2007 godine. Ni jedan od 20 pasa nije bio doveden na pregled neposredno nakon što je pojeo otrov. Anamnestički smo utvrdili da je 95% pasa bilo u prilici da se otruje. Točna vrsta i količina unesenog otrova ni u jednom slučaju nije bila poznata. Budući su u vrijeme provedbe istraživanja najčešće prodavani rodenticidi u varaždinskoj županiji bili: bromadiolon (Brodilon® ; ) i klorfacinon (Faciron® ; ), pretpostavlja se da su ti antikoagulansi bili uzročnici otrovanja. Gotovo svi psi su pri dolasku u ambulantu bili izrazito slabi i bez apetita, a četiri psa su povraćala. Većina pasa imala je ubrzano, plitko i mekano bilo. Sedamnaest od 20 pasa zanosilo se stražnjim krajem tijela, a jedan se nije mogao podići na zadnje noge. Vidljive sluznice bile su izrazito blijede u nijansama od blijedo-ružičaste boje pa sve do bijele boje poput porculana (80%). Kod samo 2 psa tjelesna temperatura bila je, prilikom prvog dolaska u ambulantu ispod donje fiziološke vrijednosti, dok je u ostalih bila normalna. Šesnaest od 20 otrovanih pasa (80%) disalo je otežano, ponekad ubrzano, uz oštri dišni šum, a neki su psi povremeno kašljali. Kašalj je najčešće znak hemotoraksa. Zbog toga kliničar mora pri pregledu psa sumnjivog na otrovanje rodenticidima obaviti auskultaciju kako bi otkrio eventualnu prisutnost tekućine u pleuralnoj šupljini i/ili u plućima. Već prilikom venepunkcije bilo je razvidno da se u svih pasa krv vrlo sporo zgrušava. U gotovo polovice pasa bili su prisutni znakovi vanjskog krvarenja prije svega iz zubnog mesa i sluznice nosa, a jedan pas dugo je krvario iz posjekotine na nozi. Krv u izmetu i mokraći utvrdili smo u 4, odnosno u 5 pasa. Samo 1 pacijent imao je hematome u potkožju. U svih jedinki koje su pozitivno odgovorile na primjenu fitomenadiona, znakovi krvarenja povukli su se već nakon liječenja od 2 dana. Kod svih otrovanih pasa koagulacijski testovi bili su izrazito produženi (1. dan PT - 69.2 ± ; 18.5 s ; aPTT - 54.3 ± ; 24.6 s). Vrijednosti PT i aPTT su se već nakon druge aplikacije fitomenadiona gotovo vratile unutar fizioloških vrijednosti (3. dan, PT 19.2 ± ; 5.6 s ; aPTT 25 ± ; 12.7 s). U 19 od 20 pasa bile su, pri prvom pregledu, znatno smanjene vrijednosti Htc. U prosjeku iznosile su 23.5 ± ; 8%, što je izrazito niže od referentnih vrijednosti (37-55%). Vrijednost Htc je nakon 14 dnevne primjene fitomenadiona, u prosjeku porasla za 74% (38.9 ± ; 3.4%), a što je znak uspješnog liječenja. Trinaest od 20 pacijenata imalo je vrijednosti trombocita unutar fiziološkog raspona (175-500 x 103 μ L), dok je preostalih 7 pasa iskazivalo znakove trombocitopenije (113 ± ; 46 x 103 μ L). Uzrok trombocitopenije ponajprije je posljedica krvarenja ili se radi o utrošku krvnih pločica tijekom hipovolemičnog šoka. Koncentracija albumina izmjerena je kod ukupno 7 pasa. Kod njih 6 bila je nešto niža (22.6 ± ; 3.7g/L) od referentnih vrijednosti (26-33 g/L), što se također može smatrati posljedicom krvarenja. Razina AST-a izmjerena je u samo tri otrovana psa, a vrijednosti nisu odstupale od fizioloških (17.3 ± ; 18.6 U/L). Patomorfološkom pretragom u dva uginula psa utvrđena su opsežna krvarenja u plućima, pleuralnoj i abdominalnoj šupljini te lumenu crijeva i maternice. - Osnovno i pomoćno liječenje Otrovani psi liječeni su u prva 3 dana injekcijskom otopinom Konakion® ; MM. Psi manje tjelesne mase (3-15 kg) dobivali su veću dozu (10 mg/kg/dan, s.c.), a teži psi (24-35 kg) manju dozu (2.6 mg/kg/dan, s.c.). Nakon tri dana vlasnici su psima p.o. davali Konakion® ; tablete prosječno 10 dana, a kod dva psa liječenje je trajalo 20 odnosno 28 dana. Lakši psi dobivali su nešto veću dozu tableta (2.1 mg/kg/dan), a teži nešto manju (1.1 mg/kg/dan). Na temelju rezultata liječenja smatramo da se u pacijenata s uznapredovalom anemijom i izrazitim znakovima koagulopatije, ne postiže bolji terapijski uspjeh ako se inicijalno primjenjuju vrlo velike doze fitomenadiona (8-12 mg/kg/dan). S druge strane prosječna p.o. doza fitomenadiona s kojom smo liječili naše pacijente (1.6 ± ; 0.79 mg/kg/dan) tijekom 10 dana (izuzetno 20 tj. 28 dana) pokazala se uspješnom, a bila je nešto manja od prosječnih doza (2.5-5.0 mg/kg/dan) koje se danas preporučuju za terapiju pasa. Prilikom primjene Konakion® ; MM injekcija nismo zamijetili štetne učinke vitamina K1, iako smo malim psima u prva tri dana davali dozu koja je veća doza od maksimalno preporučene (5 mg/kg/dan). Osim antidota, tj. vitamina K1 psima smo kao pomoćno liječenje u prva 1– 3 dana primjenili: hemostatik etamsilat (Dicynone® ; , 12.5 mg/kg, s.c., 20 pasa), vitamin C (10 mg/kg, i.v., 15 pasa), Ca-boroglukonat (Calcii borogluconas 40%, 20 mg/kg, i.v., 11 pasa) ; u stanjima izrazite hipovolemije infuzijske otopine najčešće Ringer Lactat (20 mL/kg, i.v., 4 psa), ev. ekspander plazme hidroksietil-škrob (Haes-steril® ; 10%, 10 mL/kg, i.v. ; 2 psa), a teško otrovanim psima (Htc 9.9-17.3%) transfuziju pune krvi (20 mL/kg, i.v., 4 psa). Moguću bakterijsku infekciju suzbijali smo kombinacijom amoksicilina i klavulanske kiseline, cefaleksinom i dr. (Synulox® ; ; Ceporex® ; i dr. ; s.c. do 7 dana). S obzirom na visok postotak preživljavanja otrovanih pasa (90%) ukupni učinak osnovnog i pomoćnog liječenja smatramo vrlo dobrim.

fitomenadion; psi; antikoagulantni rodenticidi

nije evidentirano