hrvatski

Fiziološko opterećenje tenisača pri susretima na različitim podlogama

Cilj ovog istraživanja bilo je utvrđivanje fiziološkog opterećenja tenisača za vrijeme igre s posebnim osvrtom na različite podloge. U istraživanju je sudjelovalo 20 ponajboljih hrvatskih tenisača (dob 21, 45± 3, 45 god) koji su podijeljeni u parove temeljem ranga i igračkih kvaliteta. Svaki par odigrao je pojedinačni susret na zemljanoj i betonskoj podlozi. Za potrebe istraživanja analizirano je prvih 60 minuta natjecateljske igre. Istraživanje je obuhvaćalo laboratorijsko i terensko mjerenje ispitanika. Laboratorijsko mjerenje obuhvaćalo je procjenu funkcionalnih sposobnosti te utvrđivanje morfoloških karakteristika tenisača. Tijekom teniskih susreta praćena je frekvencija srca s ciljem utvrđivanja energetske potrošnje, koncentracija laktata i relevantni pokazatelji osnovne teniske statistike. Obrada podataka obavljena je programskim paketom SPSS for Windows, ver 14, 0. Uz osnovne deskriptivne parametre korišten je t-test te višesmjerna analiza varijance za djelomično zavisne i djelomično nezavisne podatke. Povezanost varijabli osnovne teniske statistike i varijabli za procjenu fiziološkog opterećenja izračunata je kao Pearsonov koeficijent korelacije. Na zemljanoj podlozi igrači su postigli značajno veću maksimalnu i prosječnu frekvenciju srca, te energetsku potrošnju tijekom 60 minuta igre što se može povezati s povećanim anaerobnim zahtjevima na zemljanoj podlozi. Tijekom igre na betonskoj podlozi značajno je duži boravak igrača u aerobnom režimu rada, odnosno tenisači bilježe značajno duži boravak u anaerobnom režimu rada na zemljanoj podlozi. Navedeni rezultati vjerojatna su posljedica većeg broja udaraca u poenu i gemu na zemljanoj podlozi. Iako su nastale razlike u maksimalnoj i prosječnoj frekvenciji srca te u energetskoj potrošnji između podloga, iz podataka o mliječnoj kiselini u krvi može se zamijetiti kako je kod tenisača u svim vremenskim točkama koncentracija laktata ostala niska. To potvrđuje da su tenisači tijekom susreta uglavnom boravili u aerobnoj zoni rada, u kojoj udio energije dobiven iz anaerobne glikolize nije bio značajan, tj. nije bio iznad razine anaerobnog praga dovoljno dugo da bi došlo do acidoze. Nepostojanje razlika u koncentraciji laktata između podloga vrlo je lako objašnjivo i zapravo očito iz podataka o vremenu provedenom u aerobnoj zoni i podataka o prosječnom trajanju poena. Naime, tenisači su veliku većinu vremena proveli u aerobnoj zoni, dok su za vrijeme kratkotrajnih poena (na zemlji je loptica u igri po poenu u prosjeku 5, 41 sekundu, a na betonu 4, 39 sekundi) koristili uglavnom energiju iz energetski bogatih fosfata. Iz navedenog se može zaključiti kako je anaerobna glikoliza, iako potrebna u dužim poenima, predstavljala najmanje zastupljen način dobivanja energije za tenisače. Zaključeno je kako je u ovom istraživanju kod istih parova igrača podloga utjecala na različitu distribuciju opterećenja koje je izazvalo značajno povećanje frekvencije srca i energetsku potrošnju tijekom igre na zemljanoj podlozi. Interesantno je da distribucija opterećenja i duže trajanje pojedinih dijelova igre (poena, gema) nije utjecalo na razliku u ukupnom broju odigranih poena po satu igre. Dakle po satu susreta na betonskoj podlozi se nije odigralo više poena, ali je loptica na zemljanoj podlozi duže bila u igri tijekom poena, gema i susreta. Poeni se po svojoj strukturi i zahtjevnosti razlikuju većim brojem udaraca, dužim i većim brojem izmjena u poenu i gemu, što tijekom sata igre dovodi do značajno veće energetske potrošnje na zemljanoj podlozi.

tenis; fiziološko opterećenje; energetski zahtjevi; teniska podloga

nije evidentirano