hrvatski

Oltarne pale Nicole Consonija za đakovačku katedralu

Nicola Consoni je sredinom 19. stoljeća vrlo cijenjen umjetnik koji radi na brojnim onodobnim značajnim projektima – oslikavanju soba pape Pia IX. u Vatikanu, mozaicima za baziliku San Paolo fuori le Mura, pa čak i na crtežima za kompozicije u mauzoleju princa Alberta u Frogmoreu u kompleksu dvorca Windsor u Velikoj Britaniji. Ne čudi stoga da je upravo od njega biskup Strossmayer odlučio naručiti nekoliko djela za svoju novu stolnu crkvu, koja je trebala postati najreprezentativnijim sakralnim prostor Hrvatske. U povodu tisućite obljetnice misije pokrštavanja Slavena od strane Svetih Ćirila i Metoda koja se slavila 1863. Strossmayer je od Consonija naručio izradu prve slike Sveti Ćiril i Metod pred papom Hadrijanom, koja je izvorno zamišljena kao oltarna pala u đakovačkoj katedrali, no naposljetku će je biskup pokloniti Galeriji Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, koju je u međuvremenu osnovao. Iako se obvezao da će sliku završiti u roku od godinu dana njezina se izrada odužila do 1873., dakle punih deset godina. Usprkos tako izrazitom kašnjenju Strossmayer je i dalje namjeravao izradu svih oltarnih pala povjeriti Consoniju. Razloge tomu valja tražiti ponajprije u Consonijevu ugledu, te u utjecaju kanonika pri Zavodu Svetog Jeronima u Rimu, Nikole Voršaka, koji je bio Strossmayerov posrednik u kupovini umjetnina, a koji je prijateljevao s Consonijem tako da je stalno zastupao interese ovog slikara kod biskupa. Zahvaljujući Voršakovom utjecaju Consoni 1874. dobiva narudžbu za pet oltarnih pala u đakovačkoj katedrali: Imakulati, Sakramentima euharistije, Svetom Pavlu predstavljenom apostolima, Svetom Ćirilu, njegovoj radionici i Hrvatima, te Svetom Ivanu Nepomuku. Završio je u potpunosti samo prve dvije, no ni one neće biti naposljetku postavljene u katedrali. Na biskupa je, naime, sve jači utjecao počeo imati prvi školovani hrvatski povjesničar umjetnosti Iso Kršnjavi zahvaljujući komu se biskup sve više počeo udaljavati od rimskog kruga umjetnika koji su sudjelovali u opremanju katedrale prema bečkom krugu – ponajprije prema arhitektu Friedrichu Schmidtu i njegovim suradnicima. Kao i prvu sliku i ove će dvije Strossmayer pokloniti Galeriji Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a nakon Drugog svjetskog rata one su prebačene u fundus Moderne galerije u istom gradu koja ih je predala na trajnu posudbu Đakovačkoj biskupiji, te se danas nalaze u Strossmayerovom muzeju i biskupskom dvoru u Đakovu. Od tri preostale kompozicije koje je trebao raditi za Đakovo Consoni je završio polovinu jedne (Sveti Pavao predstavljen apostolima), te pripremne crteže za druge dvije (Sveti Ćiril i Sveti Ivan Nepomuk). One, međutim, nikada nisu stigle u Đakovo, budući da ih nakon Consonijeve smrti njegova obitelj nije htjela predati Strossmayeru, ustvrdivši kako one nisu nikada bile isplaćene. Od tri završene Consonijeve kompozicije za Đakovo kao najbolji se rad može ocijeniti prva - Sveti Ćiril i Metod pred papom Hadrijanom. Kasniji radovi, Imakulata i Sakramenti euharistije odlikuju se lošijim koloritom i znatno statičnijim kompozicijama. Usprkos tomu što se ne radi o velikim slikarskim ostvarenjima, u povijesti još velikim dijelom neistraženog sakralnog slikarstva u Hrvatskoj u 19. stoljeću ova djela zauzimaju istaknut položaj budući da je ipak riječ o zanimljivim primjerima kasnonazarenskog slikarstva proisteklom iz rimskog kruga umjetnika koji su nasljedovali rad Johanna Friedricha Overbecka.

Josip Juraj Strossmayer; Nicola Consoni; Iso Kršnjavi; Nikola Voršak; đakovačka katedrala; historicizam; nazarensko slikarstvo; umjetnost 19. stoljeća; sveti Ćiril i Metod;

nije evidentirano