hrvatski

Ekonomski učinci turističke potrošnje

Doktorska disertacija pod naslovom "Ekonomski učinci turističke potrošnje" pripada grupi znanstvenih radova s područja makroekonomske analize. Tematska orijentacija rada primarno je usmjerena na unapređenje teorijsko-metodološke osnove ekonomike turizma kroz utvrđivanje niza čimbenika koji utječu na iniciranje i oblikovanje procesa turističke potrošnje, kao i na utvrđivanje realnog dosega pojedinih ekonomskih učinaka turističke potrošnje na osnovne makroekonomske indikatore. Disertacija je strukturno podijeljena na četiri velike međusobno povezane cjeline koje pojedinačno predstavljaju pristup, teorijsku podlogu, metodološka razjašnjenja i samu kvantitativnu analizu ekonomskih učinaka turističke potrošnje. Pristup se sastoji u prvom dijelu od skraćenog prikaza međusobno uvjetovanih učinaka turističkih kretanja gdje su obrađeni ekonomski, socio-kulturološki, ekološki, politički i tehnološki učinci, dok se u drugom dijelu obrađuju strukturna obilježja suvremenih turističkih kretanja i njihovih učinaka, s posebnim osvrtom na vrste i specifične oblike turizma. U nastavku je napravljena kratka analiza turističkih kretanja na globalnoj razini, ali i na razini pojedinih svjetskih regija, ukazujući na vrlo važnu ulogu turizma u globalnoj disperziji bogatstva, kao i na učinke interakcije globalizacijskih procesa i pojedinih subjekata na turističkom tržištu. Na kraju pristupnog dijela, nalazi se elaboracija o definiranju obuhvata i strukture turizma u okviru gospodarskog sustava zemlje, pri čemu se posebno naglašava da je turizam integralni sustav u okviru gospodarskog sustava te da ga nije moguće cjelovito pratiti i analizirati ukoliko se svrstava u kategoriju gospodarske grane ili sektora. Pritom se jasno ukazuje na moguće posljedice koje se javljaju pri odabiru pogrešnog analitičkog pristupa. Teorijska podloga u prvom dijelu detaljno analizira osnovna obilježja i strukturu agregatne potrošnje u okviru bruto domaćeg proizvoda, distribuciju raspoloživog dohotka kućanstva na potrošnju, štednju i investicije te utjecaje raznih endogenih i egzogenih čimbenika na realizaciju osobne potrošnje. Drugi dio teorijske podloge usmjerava se na definiranje turističke potrošnje i njena osnovna obilježja te okolnosti i nužne preduvjete koji se moraju zadovoljiti na turistički emitivnom i turistički receptivnom prostoru kako bi realizacija turističke potrošnje započela. U posljednjem dijelu teorijske podloge, analiziraju se obilježja turističke potražnje koja izravno utječu na tijek, visinu i strukturu turističke potrošnje, kao i na njen konačan ekonomski učinak. Metodološka razjašnjenja u prvom redu detaljno analiziraju mogućnosti i ograničenja pojedinih pristupa kvantificiranju ekonomskih učinaka turizma gdje je iscrpno obrađeno pet osnovnih, često korištenih metoda te u skraćenom obliku jedanaest manje zastupljenih metoda. Iz skupine osnovnih metoda, obrađena je metoda temeljena na platnoj bilanci, anketnim istraživanjima, teoriji multiplikatora, međusektorskoj I-O analizi te na Turističkoj satelitskoj bilanci (TSA). U skupini manje poznatih pristupa nalazi se metoda sezonskih oscilacija, CGE modeli, ad hoc modeli, portfolio pristup, C/B analiza i druge. U nastavku, posebna se pozornost usmjerava na TSA odnosno na obrazloženje njene složene metodologije, kao i na nužne prilagodbe sustava u primjeni na hrvatski turizam. U zadnjem dijelu metodoloških razjašnjenja, izneseni su temeljni principi vođenja statistike za potrebe turizma, kao i ograničavajuće varijable koje onemogućavaju egzaktan izračun ekonomskih učinaka turizma, naročito kada je riječ o turističkoj potrošnji. Iznesene su one kategorije statističkog obuhvata koje predstavljaju potencijalnu prijetnju nekonzistentnosti podataka pojedinih vremenskih serija, kao i neusporedivosti tih podataka na međunarodnoj razini. U posljednjem dijelu disertacije nalazi se dubinska kvantitativna analiza ekonomskih učinaka turističke potrošnje u okviru bruto domaćeg proizvoda, platne bilance, javih prihoda, utjecaja turističke potrošnje na kretanje cijena proizvoda i usluga, nekretnina, tečaja nacionalne valute, poticanje zapošljavanja, investicijske aktivnosti, kao i na uravnoteženje regionalnog gospodarskog razvoja potaknutog disperzijom bogatstva putem realizirane turističke potrošnje. Na samom kraju, disertacija se osvrće na elaboraciju realnih mogućnosti hrvatskog turizma da na temelju raspoloživih resursa i ostvarene turističke potrošnje, utječe na dinamiku prethodno spomenutih makroekonomskih varijabli. Vezano uz prethodno, disertacija ukratko iznosi mogućnosti primjene određenih mjera gospodarske politike u funkciji postizanja što većih ekonomskih učinaka, ali pod uvjetom zaštite raspoloživih resursa i poštivanja načela održivog razvoja. Znanstveni doprinos koji je proizašao iz istraživanja za potrebe izrade ove disertacije primarno leži u sustavnom i sveobuhvatnom rasvjetljavanju gospodarske strukture i potencijala koje turizam ima, čijom bi optimalnom valorizacijom i kontinuiranom institucionalnom potporom Hrvatska dugoročno osigurala snažnog pokretača i nositelja gospodarskog rasta i razvoja.

turizam; turistička potrošnja; ekonomski učinci turizma

nije evidentirano