hrvatski

Politika u turizmu - temelj razvoja turizma

Rad je strukturiran u šest poglavlja i 22 potpoglavlja te kao takav čini tematski potpuno zaokruženu cjelinu vezanu za pojmovno, strukturno i sadržajno određenje pojma turističke politike. Nakon uvodnog dijela, drugo poglavlje posvećeno je terminološkom određenju ključnih pojmova te utvrđivanju obuhvata pojma turističke politike u okviru opće gospodarske politike, gdje se ističe da turistička politika nije i ne može biti jednoobrazna, granska odnosno sektorska politika iz razloga što proces njenog donošenja uvjetuje uključivanje iznimno velikog broja različitih gospodarskih, društvenih i institucionalnih sudionika na turističkom tržištu. U trećem poglavlju obrađuju se ciljevi turističke politike i njihova hijerarhija. Slijedom toga, ističe se i činjenica da uslijed nepredvidivosti budućih kretanja na turističkom tržištu, inicijalno postavljeni ciljevi se često puta moraju redefinirati u samom tijeku realizacije iz čega slijedi da je dugoročno planiranje u turizmu iznimno zahtjevno i realizacijski neizvjesno. Četvrto poglavlje posvećeno je načelima stvaranja turističke politike gdje se posebno obrađuju načelo planskog usmjeravanja razvoja turizma, načelo prioriteta u turističkoj izgradnji i načelo održivog razvoja s posebnim osvrtom na postizanje ekološke održivosti razvoja turizma na ekološki osjetljivim resursima. U petom poglavlju detaljnije se obrađuje sedam ključnih instrumenata turističke politike i to zakonodavstvo, monetarno-kreditna politika, regulacija deviznog sustava i upravljanje tečajem, fiskalna politika, sustav promotivnih aktivnosti, cjenovna politika i cjenovno pozicioniranje na tržištu, a u konačnici i politika zapošljavanja u direktnim i indirektnim djelatnostima koje čine složen integralni sustav turizma. Šestim poglavljem definiraju se nositelji turističke politike na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te iznosi pregled subjekata, institucija, organizacija i udruga na turističkom tržištu koji u manjoj ili većoj mjeri utječu na stvaranje nacionalne turističke politike. S obzirom na veliki broj subjekata uključenih u proces donošenja turističke politike i različite interese, smatra se posebno zahtjevnim održavanje inicijalno utvrđene dinamike i smjera realizacije postavljenih ciljeva, kao i postizanje harmonizacije interesa pojedinih interesnih skupina, imajući u vidu opće ekonomske, društvene i političke koristi. Na kraju, u sedmom poglavlju autor iznosi mogućnosti primjene turističke politike u stvarnom okruženju, gdje se posebno obrađuju uloge javnog i privatnog sektora, kao i mogućnosti primjene modela javno-privatnog partnerstva u realizaciji velikih razvojnih projekata.

turizam; turistička politika

nije evidentirano