hrvatski

Integracija vodnog i cestovnog prometa putem ITS-a

Pojava vodnog prometa u smislu prijevoza ljudi i roba javlja se s nastankom prvih civilizacija Egipćana, Feničana, Grka, Rimljana i Ilira. Prve luke su, prema načinu izgradnje, bile prirodne luke a prvenstveno su služile za pretovar roba. Tek kasnije u vrijeme Rimske i Grčke civilizacije luke dobivaju vezove, lukobrane, skladišta i ostala obilježja koja ih poistovjećuju s današnjim lukama. U vrijeme velikih zemljopisnih otkrića pomorski promet postaje sve razvijenija samostalna gospodarska grana. U današnjim strategijama razvoja prometa, vodni promet dobiva sve značajnije mjesto, jer omogućuje, uz relativno mali utrošak energije, prijevoz velikih količina tereta. S obzirom da sustav vodnog prometa sačinjavaju podsustav luka i podsustav brodova, njihovi razvoji imaju međusobni utjecaj. Razvoj tehničkih sredstava i tehnoloških procesa ima velik utjecaj na razvoj luka s ekonomskog stajališta. Zbog povećanja dimenzija brodova, gotovo kod svih vrsta tereta, potrebno je povećavati površine za prihvat brodova, te za njihovo pristajanje, što istovremeno zahtjeva i nove uvjete pri prekrcaju tereta. Temeljni cilj lučkog sustava je postizanje visoke produktivnosti, koja je uvjetovana pozicijom luke, njezinim povezivanjem s unutrašnjosti, te ljudskim i tehnološkim resursima.

Struktura lučkog sustava; ITS; globalizacija; vodni promet; cestovni promet

nije evidentirano