hrvatski

Vatroslav Donegani, voditelj gradnje i kipar đakovačke katedrale

Uz Ivana Rendića Vatroslav Donegani je svakako najznačajniji hrvatski kipar iz perioda od šezdesetih do početka devedesetih godina 19. stoljeća. Rodom je iz Rijeke, a školovao se je na Akademiji u Veneciji pedesetih godina 19. stoljeća gdje stječe svoj specifičan pristup skulpturi negdje na pola puta između klasicizma, romantizma i realizma koji će zadržati cijeli život. Zahvaljujući sudjelovanju na natječaju za konjanički spomenik banu Jelačiću u Zagrebu, na kojem nije uspio pobijediti, s njegovim se radom upoznaje đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer koji mu nakon toga postaje pokrovitelj. Pomaže ga pri nastavku studija u Rimu šezdesetih godina, naručuje od njega svoju bistu, a 1867. ga prima u Đakovo gdje Donegani postaje nadzornik radova na izgradnji tamošnje katedrale te glavni skulptor. S izradom skulptura za katedralu počeo je tek 1875., što je Strossmayera dosta razočaralo te je počeo Doneganija smatrati lijenim. Izradio je najprije reljef Krista Spasitelja za zabat iznad glavnog portala, a potom, u drugoj polovini sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 19. stoljeća, i skulpture na svim oltarima u katedrali osim oltara Svetog Ilije koji je povjeren austrijskom kiparu Georgu Feursteinu. Donegani je radio i sve skulpture na propovjedaonici katedrale na kojoj je, uz prikaze pojedinih svetaca, postavio i nekoliko reljefa iz kristološkog ciklusa, koji su ujedno jedine njegove figuralne kompozicije u ovoj crkvi. Od svih radova u katedrali kvalitetom se osobito ističu skulpture Svetih Ćirila i Metoda na istoimenom oltaru. Budući da je pri izradi većine skulptura morao, po Strossmayerovim naredbama, slijediti stilski pristup ranorenesansnih majstora Ghibertija, Lucca della Robbije te Donatella na pojedinim se djelima primjećuju u stanovitoj mjeri citati djela spomenutih umjetnika, iako se ne može govoriti o doslovnom kopiranju. Donegani nije bio osobito vješt u izradi kompozicija, tako da nije uspio, osim spomenutih relativno jednostavnih reljefa na propovjedaonici, završiti i lunete portala katedrale, koje su mu također bile povjerene. Strossmayer stoga 1884. otpušta Doneganija iz svoje službe, a rad na lunetama prepušta njegovom dotadašnjem suradniku češkom skulptoru i klesaru Tomi Wodički koji će najveći dio posla i završiti, osim reljefa Uskrsnuća Kristova u luneti glavnog portala, koji će završiti slovenski kipar Alojzij Gangl. Ostavši u Đakovu sve do smrti 1899. Donegani čini se nije radio puno. Osim za katedralu od važnijih njegovih radova treba istaći skulpturu Svetog Trojstva za crkvu u Sotinu iz 1876., te oltar u crkvi u obližnjem selu Mikanovcima s početkom osamdesetih godina. Iz kasnog razdoblja njegove djelatnosti najznačajniji mu je rad restauracija đakovačke župne crkve Svetog Jurja 1885. godine.

Vatroslav Donegani; Josip Juraj Strossmayer; Đakovo; đakovačka katedrala; historicizam; skulptura; umjetnost 19. stoljeća

nije evidentirano