hrvatski

Petrićeva inicijativa deheleniziranja filozofije i kršćanske teologije

Pitanje deheleniziranja filozofije i kršćanske teologije zaoštrava se problematiziranjem identiteta kako pojedinaca tako i zajednica, posebno onih etničkih i nacionalnih. To se problematiziranje intenzivira slabljenjem uloge nacionalnih država uslijed globalizacije te se strahuje da će nacionalne kulture ostati bez svog najjačeg zaštitnika – nacionalne države. Upravo u Petrićevo vrijeme kada se stvaranjem nacionalnih država , nacionaliziraju' kulture europskih naroda, a njihove filozofije postaju bitnim formativnim kulturnim identifikacijskim elementom, filozof s Cresa dolazi s provokantnom tezom da začetak europske filozofije nije u starogrčkoj, nego u egipatskoj i kaldejskoj mudrosti. Ta je njegova teza bila i do danas je potiskivana u drugi plan činjenicom što se Petrića stoljećima stiliziralo kao najborbenijeg renesansnog platoničara i kritičara 'bezbožnog' Aristotela i aristotelizma. Analizom Petrićevih tekstova ilustrira se njegova dehelenizacijska inicijativa, profilira njegov motiv da se razotkriju korijeni grčke filozofije i naglasi crkvena recepcija egipatske i kaldejeske 'pobožne' mudrosti za koju se zalaže i nagovara papu Grgura XIV. da naredi da se, uz Platonovu filozofiju, uvede na učilišta umjesto 'bezbožnog' aristotelizma. Na kraju se naznačuje suvremeni diskurs o toj Petrićevoj inicijativi u izmijenjenom političkom i ideologijskom kontekstu u kojem je najglasniji spor među afrocentrističke teze o europskoj kulturnoj 'krađi' i sjevernoafričkom porijeklu filozofije i eurocentrističke teze o 'samoniklosti grčke narodne' filozofije, kako bi rekao Albert Bazala, koja je zaštitni znak identiteta europske filozofije i kulture u cjelini.

F. Petrić (Franciscus Patricius); dehelenizacija; kršćanska teologija

nije evidentirano