hrvatski

Kitozansko-lecitinske nanočestice za nazalnu i (trans)dermalnu primjenu melatonina

Razvijen je mukoadhezivni terapijski nanosustav prikladan za nazalnu i transdermalnu primjenu melatonina. Lecitinsko-kitozanske nanočestice s melatoninom pripravljene su ionskom interakcijom između lecitina i kitozana. U pripravi nanočestica korištena su tri tipa lecitina (S100, S75 i S45) i dva tipa kitozana (kitozan i kitozan klorid). Mijenjan je i maseni omjer lecitina i kitozana u pripravcima (20:1, 10:1 i 5:1). Određena su fizičko-kemijska svojstva pripravljenih nanočestica (morfologija, veličina, polidisperznost, zeta-potencijal i uspješnost uklapanja melatonina) i stabilnost suspenzija nanočestica te uvjeti čuvanja. Ispitan je utjecaj tipa lecitina i sadržaja kitozana na mukoadhezivnost te brzinu oslobađanja melatonina iz nanočestica in vitro. Na humanoj staničnoj liniji karcinoma debelog crijeva Caco-2 ispitana je citotoksičnost razvijenih sustava. Ispitan je utjecaj tipa lecitina i sadržaja kitozana na transmukoznu i perkutanu permeabilnost melatonina. Odabrana metoda priprave, ionska interakcija lecitina i kitozana, prikladna je za pripravu bioadhezivnih nanosustava s uklopljenim melatoninom. Veličina i površinski naboj nanočestica ovisi o tipu primijenjenog lecitina i koncentraciji kitozana. Uspješnost uklapanja melatonina u nanočestice je zadovoljavajuća i ovisi o uvjetima pri pripravi nanosustava, poglavito pH. Sustavi se mogu dijalizirati da bi se uklonio neuklopljeni lijek od nanočestica s uklopljenim lijekom a da im se pritom bitnije ne mijenjaju fizičko-kemijska svojstva. Nanočestice su mukoadhezivne, a to svojstvo raste s porastom površinskog naboja i sa smanjenjem veličine nanočestica. Sustavi su stabilni tijekom čuvanja pri 4 °C tijekom mjesec dana pri čemu se sadržaj melatonina ne mijenja više od 6 %. Melatonin se iz sustava produženo oslobađa nakon početnog naglog oslobađanja oko 25 % uklopljenog melatonina u prvih pola sata. U koncentraciji do 0, 2 mg/ml nanosustavi nisu citotoksični, manje oštećuju staničnu membranu nego što utječu na metaboličku aktivnost stanica. Kitozan u sustavu uzrokuje otvaranje čvrstih veza epitelnih stanica. Transmukozna i perkutana permeabilnost ovisi o veličini i površinskom naboju nanočestica, dakle o tipu lecitina i sadržaju kitozana. Nanočestice pripravljene s lecitinom S45 i kitozan kloridom značajno poboljšavaju transmukoznu i perkutanu permeabilnost melatonina u odnosu na permeabilnost melatonina iz vodene otopine.

Kitozan; Lecitin; Melatonin; Nanočestice; Nazalna primjena; Transdermalna primjena

nije evidentirano