hrvatski

Pregled najvažnijih meta-analiza o učinkovitosti učenja i poučavanja temeljenog na računalu

Meta-analiza je statistička metoda za spajanje, izradu sažetaka i ispitivanje postojećih kvantitativnih istraživačkih radova. Meta-analiza prezentira rezultate svakog istraživanja u obliku veličine učinka. Cilj ovog rada nam je pokazati kolika je učinkovitost oblika učenja i poučavanja temeljenih na računalu. Ukratko su opisane glavne značajke meta-analize, Bloom-ov 2 sigma problem, odnosno traženje metoda grupnog učenja i poučavanja koje će biti učinkovite kao jedan na jedan oblik poučavanja (eng. one to one tutoring), dana je metoda izračuna ukupne veličine učinka i obrađen je Glass-ov rad iz 1976 koji se smatra temeljnim radom iz područja meta-analiza. Obrađeno je ukupno šest meta-analiza: (i) meta-analiza o učinkovitosti primarnog obrazovanja temeljenog na računalima autora Kulik, Kulik i Bangert Drowns iz 1985, (ii) meta-analiza o učinkovitosti visokog obrazovanja temeljenog na računalima autora Kulik i Kulik iz 1986, (iii) Kulikova meta-analiza iz 1994 o učinkovitosti poučavanja temeljenog na računalima, (iv) učinkovitost hipermedijom poduprtog učenja i poučavanja autora Liao-a iz 1999, (v) učinkovitost tehnologijom poduprtog učenja i poučavanja autora Fletchera iz 2003, te (vi) učinkovitost učenja i poučavanja temeljenog na Web-u autora Wisher i Olsona iz 2003.

meta-analiza; veličina učinka; obrazovanje temeljeno na računalu; nastava uz pomoć računala; nastava upravljana računalom; inteligentni tutorski sustavi

nije evidentirano