hrvatski

Što nam povijesne snimke s početka 20. stoljeća govore o hrvatskoj tradicijskoj glazbi

Najstarije snimke hrvatske glazbene baštine nastale su inicijativom i pohranjene su u Arhivu fonograma Austrijske akademije znanosti u Beču (Phonogrammarchiv der Oesterreichisen Akademie der Wissenschaften). Fond od 283 fonogramske ploče (s popratnom dokumentacijom) sadrži snimke tradicijske glazbe snimljene na prostoru današnje Hrvatske i među Hrvatima izvan Hrvatske u razdoblju od 1901. do 1936. Prvi dio fonda (142 fonograma), uz iznimku opsežne zbirke Josipa Širokog "Južno-slavenske narodne pjesme", sadrži 11 manjih zvučnih zbirki snimljenih do 1920. u Hrvatskoj (izvođači su Hrvati, Istrorumunji, Romi, Srbi i Talijani) i među Hrvatima izvan Hrvatske (moližanski Hrvati, gradišćanski Hrvati, moravski Hrvati, Hrvati iz Bosne i Hercegovine). Drugi dio (141 fonogram) odnosi se na zbirku snimki koje su u okviru djelatnosti Odsjeka za pučku muziku u Etnografskom muzeju u Zagrebu tijekom 1920-ih učinili etnolog Milovan Gavazzi i etnomuzikolog Božidar Širola. Usporedbom te građe s građom najveće zbirke prvog dijela - zbirke Josipa Širokog, snimljene uglavnom tijekom 1913. i 1914., otkriva se koliko se ideja narodne glazbe u 19. i u prva dva desetljeća 20. stoljeća razlikovala od one koja se oblikovala tijekom 1920-ih i postala dominantnom tijekom 1930-ih, s gotovo isključivom usmjerenošću na stare slojeve seoske glazbene tradicije.

povijesne snimke; tradicijska glazba; Hrvatska

nije evidentirano