hrvatski

Stanje i perspektive integrirane zaštite i integrirane proizvodnje u Hrvatskoj

Integrirana se zaštita u Hrvatskoj počela provoditi uglavnom u voćnjacima poslije šezdesetih godina i to pojavom velikih površina voćnjaka u osijeku, Borincima, oolici Zagreba (PPK), u Zadru, Opuzenu, Međimurju itd. Velike površine voćnjaka u Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu, tipični su primjeri nestabilnog i poremećenog agroekosustava u kojima se pojavljuju mnogi problemi. U voćnjacima velikih površina, tj. u monokulturi pojavljuju se problemi u svim segmentima proizvodnje. Ipak, najveći i najčešći su prenamnožavanje štetočinaca i pojave epidemije bolesti. U nastojanjima za uvođenjem što intenzivnije proizvodnje, s visokim prinosima, ulaganja u proizvodnju su postajala sve veća, što se osobito odnosi na troškove primjene sintetiziranih sredstava za zaštitu bilja i gnojiva. Već nakon kratkog vremena te primjene, pojavili su se problemi sekundarnog štetnog djelovanja agrokemikalija a kao posljedica toga sve veća ulaganja, što je dovelo u pitanje i ekonomski aspekt proizvodnje. Integrirana zaštita stoga se uvodila kao racionalnija metoda zaštite koja je iz ekološkog aspekta prihvatljiva. Integrirana metoda zaštite koristi sve raspoložive metode suzbijanja bolesti i štetočinaca, tj. prirodne, biološke, biotehničke i druge, ili kemijske, ali samo one koje su prihvatljive po svim ekološkim i ekonomskim kriterijima. U radu će biti prikazani dosadašnji rezultati i perspektive integrirane zaštite i integrirane proizvodnje u Hrvatskoj, kao moderne, ekološki i ekonomski prihvatljive metode za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda visoke kvalitete.

integrirana proizvodnja; ekologija; zaštita bilja

nije evidentirano