hrvatski

Nietzsche contra Kant: pitanje asketskih ideala

Ne ponavlja li se načelno ista dilema tijekom zapadnjačke kulturne povijesti, tek prerušavana u nove i opet nove filozofijsko-znanstveno-religijske kontekste, dilema koja glasi: pozitivni ili negativni asketizam, naime život kao naporno i trajno uvježbavanje ophođenja s osebujnošću ljudske prirode ili, s druge strane, potiskivanje tjelesnosti u ime afirmacije navodno racionalnih ili pak religijskih vizija života? Nietzsche će u Svitanju, osvrćući se na negativni asketizam, kazati: „ Asketizam je ispravan način mišljenja za takve koji moraju iskorijeniti svoje osjetilne nagone, jer ovi su pobješnjele zvijeri. Ali i jedino za takve!“ Preostaje upitati se: Neće li ipak naše vlastito iskustvo snage nagonâ najposlije odlučiti je li nam doista potrebna kantovska „ disciplina volje“ ili nam je dostatna ničeovska „ gimnastika volje“ kako bismo život trajno usklađivali s onim najvišim u čovjekovoj naravi!? Ili bi bilo uputnije, s onu stranu te podvojenosti, oslonjeni i sabrani na drukčije iskustvo ljudskosti, krenuti u potragu za odgovorom na prastaro, no osobito poslije „ antropologijskog obrata“ u filozofiranju presudno, svenoseće pitanje: Što je čovjek?

asketski ideali; volja; moral; instinkti; um;

nije evidentirano