hrvatski

Sociosemiološki bricolage: analiza savršena para

U članku se iz perspektive socijalne semiotike analiziraju diskurzivne konstrukcije sintagme „ savršeni par“ . U skladu s naravi (socio)semioloških analiza, od već postojećih teorija sastavljen je svojevrsni bricolage primjenjiv na analizu skupljenoga korpusa. Iz područja socijalne semiotike preuzet je pojam multimodalnosti i koncepcija značenja kao aktivnog i dinamičnog djelovanja i konstantnoga redefiniranja dostupnih semiotičkih sredstava. Iz područja nastranih studija preuzete su dvije općenitije teze: teza o povijesnoj konstrukciji heteroseksualnosti kao „ prirodne“ , samorazumljive, poželjne i društveno privilegirane kategorije te teza o ne-normativnim seksualnostima i identitetima kao nosiocima mogućih subverzija i promjena. S pomoću ovako sastavljena modela analizirano je šesnaest odgovora na pitanje „ Kako biste opisali 'savršeni par'?“ Rezultati analize pokazuju da su korpusu su posvjedočeni multimodalni tekstovi koji su svoja cjelokupna značenja konstruirali iz dvaju različitih semioloških sustava: verbalnih i vizualnih. Nadalje, iz dostupnih su semioloških sredstava konstruirana međusobno suprotstavljena značenja: na jednoj su strani posvjedočene stereotipne konstrukcije, dok su se na drugoj strani nalazile konstrukcije koje su se suprotstavljale dominantnim normama. Iz svega se navedenoga može zaključiti da između stereotipizirane slike „ savršena para“ i društvene uvjetovanosti žudnje postoji čvrsta veza i da raznolika semiološka sredstva podjednako mogu funkcionirati kao moćno sredstvo društvene kontrole i kao instrument iskazivanja otpora.

sociosemiologija; queer studiji; multimodalnost; stereotipi; prakse otpora

nije evidentirano