hrvatski

Utjecaj otapala na antioksidacijsku aktivnost komercijalnih i divljih vrsta gljiva

Gljive se kao ukusan i hranjivi te nutricionistički vrijedan proizvod često koriste u raznim kuhinjama. Posebno su cijenjene u azijskim zemljama gdje im se kroz povijest pripisuju ljekovita i terapeutska svojstva, te su pronašle svoju primjenu u tradicionalnoj medicini. Cilj ovog rada bio je odrediti antioksidacijsku aktivnost i sadržaj ukupnih fenola (UF) u četiri različite vrste komercijalnih gljiva široke potrošnje Agaricus bisporus (šampinjon, smeđa i bijela varijanta), Pleurotus ostreatus (bukovača) i Lentinula edodes (shiitake), te u tri divlje autohtone hrvatske vrste Auricularia auricula-judae (Judino uho), Sarcoscypha austriaca (obični peharček), i Strobilurus esculentus (smrekova češerka). Ekstrakti su pripremljeni u metanolu i vodi miješanjem (100 rpm) na sobnoj temperaturi kroz 24 sata. Spektrofotometrijski su određeni UF po Folin-Ciocateu metodi, te antioksidacijska aktivnost u reakciji s 1, 1-difenil-2-pikrilhidrazil radikalom (DPPH metoda) te željezo(III)-tripiridiltirazin (Fe3+-TPTZ) kompleksom (FRAP metoda). Kod svih vrsta gljiva veći udio UF određen je u vodenim ekstraktima (prosječno 5, 8 puta veće vrijednosti u usporedbi s metanolnim ekstraktima). Najveći udio UF u metanolnim (1, 98 mg GAE/g) i vodenim ekstraktima (9, 03 mg GAE/g) određen je u uzorku bijelog šampinjona Agaricus bisporus. Antioksidacijska aktivnost bila je također veća za vodene ekstrakte što se očituje u većim vrijednostima za vodene ekstrakte prema FRAP metodi i nižim vrijednostima parametra EC50. Određena je pozitivna linearna korelacija između UF i rezultata FRAP metode (r=0.90 za metanolne, r=0.77 za vodene ekstrakte), te UF i rezultata DPPH metode (r=0.70 za metanolne, r=0.80 za vodene ekstrakte) što upućuje na zaključak da su upravo polifenoli primarno odgovorni za izmjerenu antioksidacijsku aktivnost.

antioksidacijska aktivnost; DPPH; fenoli; FRAP; gljive

nije evidentirano