hrvatski

Cijeljenje kritičnoga defekta radijusa kunića primjenom autolognoga presatka velikoga omentuma

Koštano cijeljenje složeni je fiziološki proces koji podrazumijeva koordinirano djelovanje većeg broja stanica i njihovih prekursora kao odgovor na ozljedu, a rezultira potpunom obnovom jednakovrijednog koštanog tkiva te preuzimanjem fiziološke funkcije istog. No, u pojedinim slučajevima kada postoje veći defekti koštane strukture dolazi do nemogućnosti fiziološkog cijeljenja kosti. S tim u svezi razvijeni su postupci liječenja takvih stanja koji se zasnivaju na povećanju broja osteogenih stanica te lokalnih čimbenika rasta u području prijeloma. Vođeni najnovijim literaturnim podacima koji dokazuju da omentum sadrži različite čimbenike rasta, posebice rasta krvnih žila te multipotentne zametne stanice odlučili smo utvrditi mogućnost uporabe tkiva omentuma s ciljem poboljšanja cijeljenja kritičnoga koštanog defekta radijusa kunića. Rad je izveden na 20 novozelandskih kunića u dobi od 4 mjeseca. Životinje su bile podijeljene u dvije skupine po 10 jedinki. Kod kontrolne skupine učinjen je samo kritični defekt lijevog radijusa dok je kod tretirane skupine u načinjeni defekt apliciran slobodni presadak omentuma. Proces cijeljenja kritičnih koštanih defekata promatrani su po skupinama rentgenološki te na osnovu relevantno odabranih statičkih i dinamičkih histomorfometrijskih parametara. Obrađeni parametri uključivali su površina trabekula pokrivena osteoidom (OS/BS), osteoblast interface (Ob.S/BS), osteoclast interface (Oc.S/BS ), brzinu prirasta kosti (MAR) te površinu trabekula prekrivenu sa jednostrukim i dvostrukim tetraciklinskim tragom. Osteoblast interface pokazao se kao statistički značajan parametar . Tretirani uzorci imali su veći osteoblast interface od kontrolnih. Vizualni promatranjem rentgenograma zapaženo je da je process cijeljenja kritičnog koštanog defekta znatno intenzivniji i većeg obima u tretirane nego u kontrolne skupine. Fotodenzitometrijska obrada jasno je potvrdila vizualnu interpretaciju na učinjenim rentgenogramima. Statistička značajnost razlike vrijednosti relativne optičke gustoće između kontrolne i tretierane grupe raste od drugog do šestog tjedna promatranja, dok u osmom tjednu nije utvrđena statistički značajna razlika među grupama.

cijeljenje; omentum; radijus

nije evidentirano