hrvatski

Utjecaj totalne dentalne proteze na izgovor

Pravilan izgovor zahtijeva visok stupanj usklađenosti između centralnih upravljačkih mehanizama koji raspolažu motoričkim programima, prijenosom motoričkih naredbi do perifernih govornih organa, njihovo dobro funkcioniranje i konačno niz povratnih sprega kojima se nadzire izvedba. Tijekom govornog razvoja svi se ti mehanizmi postupno prihvaćaju i automatiziraju. Ako se dogode velike promjene u konfiguraciji izgovornog prolaza, kao što su gubitak zubi ili ortodontske anomalije kod kojih anatomske strukture znatno odstupaju od normalnih vrijednosti, tada to zahtijeva reorganizaciju motoričkih govornih programa i uspostavu adaptativnih mehanizama kako bi se u novim uvjetima postigao razumljiv govor. Budući da su izgovorni kompenzacijski mehanizmi vrlo efikasni, pacijenti mogu na načelu artikulacijske ekvivalentnosti ostvariti razmjerno stabilan akustički rezultat čak i s bezubom čeljusti. No, totalna zubna proteza približava stanje izgovornog prolaza zdravom stanju, pa se može očekivati da će i izgovorni rezultat biti isto tako dobar. U ovom se radu na uzorku od četiri ispitanika koji se koriste potpunom dentalnom protezom uspoređuje izgovor glasnika s protezom i bez nje. Ispitanici su izgovarali glasnike /p, t, k, c, č, f, s, š, h/ u intervokalnoj poziciji, a samoglasnike /i, e, a, o, u/ u poziciji između suglasnika /p/. Njihov je izgovor procijenilo troje kvalificiranih fonetičara, a akustičkom analizom u Praatovu programu izmjereni su neki vremenski i frekvencijski parametri izgovora (VUG, frekvencijski vrhovi afrikata i frikativa, F1 i F2 samoglasnika, trajanje glasnika). Rezultati su pokazali da je izgovor s protezom statistički znatno bolji nego bez nje te da je doprinos proteze poboljšanju izgovora najveći za afrikate, pa zatim za frikative, a manji za okluzive, te da je veći za glasnike u finalnoj nego u intervokalnoj poziciji.

dentalna proteza; izgovor

nije evidentirano

engleski

The influence of total denzal prosthesis on the articulation

Pravilan izgovor zahtijeva visok stupanj usklađenosti između centralnih upravljačkih mehanizama koji raspolažu motoričkim programima, prijenosom motoričkih naredbi do perifernih govornih organa, njihovo dobro funkcioniranje i konačno niz povratnih sprega kojima se nadzire izvedba. Tijekom govornog razvoja svi se ti mehanizmi postupno prihvaćaju i automatiziraju. Ako se dogode velike promjene u konfiguraciji izgovornog prolaza, kao što su gubitak zubi ili ortodontske anomalije kod kojih anatomske strukture znatno odstupaju od normalnih vrijednosti, tada to zahtijeva reorganizaciju motoričkih govornih programa i uspostavu adaptativnih mehanizama kako bi se u novim uvjetima postigao razumljiv govor. Budući da su izgovorni kompenzacijski mehanizmi vrlo efikasni, pacijenti mogu na načelu artikulacijske ekvivalentnosti ostvariti razmjerno stabilan akustički rezultat čak i s bezubom čeljusti. No, totalna zubna proteza približava stanje izgovornog prolaza zdravom stanju, pa se može očekivati da će i izgovorni rezultat biti isto tako dobar. U ovom se radu na uzorku od četiri ispitanika koji se koriste potpunom dentalnom protezom uspoređuje izgovor glasnika s protezom i bez nje. Ispitanici su izgovarali glasnike /p, t, k, c, č, f, s, š, h/ u intervokalnoj poziciji, a samoglasnike /i, e, a, o, u/ u poziciji između suglasnika /p/. Njihov je izgovor procijenilo troje kvalificiranih fonetičara, a akustičkom analizom u Praatovu programu izmjereni su neki vremenski i frekvencijski parametri izgovora (VUG, frekvencijski vrhovi afrikata i frikativa, F1 i F2 samoglasnika, trajanje glasnika). Rezultati su pokazali da je izgovor s protezom statistički znatno bolji nego bez nje te da je doprinos proteze poboljšanju izgovora najveći za afrikate, pa zatim za frikative, a manji za okluzive, te da je veći za glasnike u finalnoj nego u intervokalnoj poziciji.

dental prosthesis; articulation

nije evidentirano