hrvatski

Dva pjesnika života: Platon i Nietzsche

U radu smo pokušali ocrtati okružje unutar kojega su i Platon i Nietzsche sebe nazvali pjesnicima života: ono što su pod tim podrazumijevali, te razloge i svrhu uzimanja udjela u takvu pjesništvu. Pokazalo se da je u oba slučaja ono pokušaj da se u život koji se oteo odmjeravanju sukladno naravnosti i prepustio se beskrajnom i neumjerenom, posve slobodnom „umjetničkom“ improviziranju – potican bilo nasladoljubljem bilo voljom za moć ili tek za bezuvjetnom sigurnošću – ponovo unese smisao za mjeru. Mjesto borbe za ponovno uspostavljanje mjere za obojicu su svetkovine. Premda različito pojmljene, u oba slučaja one su iskorak iz mahnitosti u razdobljima uskraćenosti onog božanskog i zaigrano upućivanje na tragički vid življenja, po mjeri konačnosti ljudske naravi. Uz pomoć Hölderlinom nadahnutog Heideggera, te Baudrillarda, u bilješkama smo ukazali na nove, još zaoštrenije dimenzije bezmjerne težnje za beskonačnim u suvremenosti.

umjetnost, mjera, sloboda, naslada, beskonačnost, život

nije evidentirano