hrvatski

Etičnost knjižničarstva?

S onu stranu bavljenja etičkim kodeksima, nakana referata jest ukazati na epohalne okolnosti koje određuju današnjici doraslo promišljanje knjižničarstva s pogledišta etičnosti i upitati se o mogućoj usmjerenosti takva promišljanja. U situaciji posvemašnje dezorijentiranosti u etičkoj teoriji i u najširoj praksi života, uža praksa, uz ostalo i knjižničarstva, digitalizaciju doživljava kao neupitan imperativ vremena kojem se bespogovorno valja pokoriti. U masovnom i tehnificiranom društvu, u kojemu je ljudskost postala krajnje upitnom, zaokupljenost knjižnica skrbljenjem za puke podatke i informacije značila bi odricanje od biti knjižničarstva: od brige za više oblike duševnosti i duhovnosti, u literaturi nazvane znanjem, razumijevanjem i mudrošću, koji su po sebi neprilagodljivi digitaliziranoj računalnoj komunikaciji, osobito ne internetu. Ostaje otvoreno pitanje kako diskusije na knjižničarskim konferencijama te knjižničarsku praksu okrenuti sadržajima koji nadilaze horizonte tzv. informacijskog društva, sadržajima koji bi bili u stanju zaustaviti opći trend rušenja intelektualnih i estetskih kriterija, te čovjeka usmjeriti onomu o čemu ipak postoji konsenzus da predstavlja općeljudsko dobro - jer upravo to i jest cilj svake, pa onda i knjižničarske etike.

etika; knjižnica; digitalizacija; informacija; znanje; razumijevanje; mudrost; općeljudsko dobro

nije evidentirano