hrvatski

Politika kao bogoslužje (Uz tri stara dubrovačka prijevoda Platona)

K postignuću bogolikosti, naime božanske životne vedrine – trajne sklonosti "igranju što ljepših igara" tijekom života kao "najistinitije tragedije", a u odvraćenosti od mahnitog naslađivanja – smjera izravno ili neizravno veći dio Platonova javnosti okrenutog filozofiranja i u njemu ocrtanog prikladnog djelovanja. Mogli bismo ga gotovo bez zadrške nazvati bogoslužjem Apolonu posredstvom erosa, razuma, uma, mašte, te ritma i harmonije. Jer jedino putem odmjeravanja sebe u dodiru sa svim tim božanskim darovima – nikako tek prividnim oživljavanjem preživjelih mitova i kultova, još manje pristajanjem uz vladajuće bezboštvo – može čovjek u sebi prepuštenom svijetu pokušati doseći "najveću mudrost: suglasje požude i uvjerenja", a onda i dolično državno uređenje, u kojemu bi "postigao ono najviše: uz vlastita spasio i ona zajednička".

duša; mjera; pravednost; Apolon; mudrost

nije evidentirano