hrvatski

Kinetika imunogeneze soja FC126 herpesvirusa purana unesenog u dišni sustav pilića postupkom nebulizacije

Mehanizam djelovanja cjepnih virusa Marekove bolesti danih dišnim sustavom nije u cijelosti poznat niti su poznati uspješni postupci cijepljenja ili zaražavanja ovim putem. Zato je istražen učinak cjepiva od soja FC126 herpesvirusa purana danog u dišni sustav jednodnevnih pilića postupkom nebulizacije na imunosni sustav kokoši kao i kinetika proširenja virusa u pojedinim tkivima. Istraživanje je provedeno na muškim pilićima hibridima lakih linija koji su raspodijeljeni u četiri skupine te hranjeni istom hranom i pojeni ad libitum. Dvije skupine su cijepljene komercijalnim liofiliziranim cjepivom od soja FC 126 herpesvirusa purana, postupkom nebulizacije i subkutano (s.c.). Od druge dvije skupine, koje su poslužile kao negativne kontrole, jedna prima fiziološku otopinu soli nebulizacijom, dok druga nije ničim tretirana. Tijekom pokusa prikupljani su uzorci pune krvi s antikoagulansom neposredno prije cijepljenja, a isto tako i uzorci tkiva i ispirci pluća od prvog do sedmog dana nakon cijepljenja u dvodnevnim intervalima, a potom 10., 14. i 21. dan nakon cijepljenja. Iz uzoraka pune krvi izdvojeni su leukociti na gradijentu gustoće koji su analizirani protočnom citometrijom koristeći monoklonska protutijela za pojedine subpopulacije leukocita u krvi, kao i za izdvajanje DNK za dokaz i kvantifikaciju virusnog genoma lančanom reakcijom polimerazom u stvarnom vremenu (RealTime PCR) koristeći TaqMan probu. Uzorci tkiva pluća, slezene, timusa i Fabricijeve burze korišteni su za izdvajanje, dokaz i kvantifikaciju virusne DNK, dok su uzorci ispiraka pluća analizirani protočnom citometrijom, a također su korišteni i za izdvajanje, dokaz i kvantifikaciju virusne DNK. Uzorci pune krvi korišteni su i za određivanje ukupnog broja leukocita i eritrocita, a razmasci krvi obojeni po Giemsi za diferencijalnu krvnu sliku. Analiza ukupnog broja leukocita pokazuje značajan porast tri i pet dana nakon cijepljenja kod cjepivom nebulizirane skupine pilića. Također je zabilježen i značajan porast kod iste skupine 14. dana nakon cijepljenja u odnosu na neke skupine u pokusu. Ukupan broj eritrocita značajno opada tri dana nakon cijepljenja kod cjepivom nebulizirane skupine, no do kraja pokusa taj broj raste da bi zadnjeg dana ponovno značajno pao u odnosu na necijepljene skupine. No, ukupan broj eritrocita kao i ukupan broj leukocita tijekom čitavog pokusa kreće se u fiziološkim granicama. Diferencijalna krvna slika ne pokazuje značajne varijacije u udjelu pojedinih podtipova stanica u krvi tijekom čitavog pokusa, i kreće se u fiziološkim granicama. Rezultati protočne citometrije uzoraka leukocita periferne krvi ukazuju na značajan porast CD45+, CD3+, CD4+, CD8+, NK stanica i B limfocita u prvim danima pokusa neposredno nakon cijepljenja kod cijepljenih skupina, naročito kod skupine cijepljene nebulizacijom, a kod nebulizirane i značajan porast B limfocita sedam dana nakon cijepljenja. Nisu uočene značajne promjene u odnosu monocita i makrofaga u perifernoj krvi u odnosu na ostale skupine u pokusu. U uzorcima ispiraka pluća analiziranim protočnom citometrijom tijekom čitavog pokusa uočen je malen broj B limfocita i makrofaga kod skupine nebulizirane cjepivom, a značajni sedmog dana nakon cijepljenja. No u svim skupinama, uočen je značajan broj IgA+ stanica, ali bez diferenciranog B limfocitnog antigena. Genom virusa dokazan je u tkivu pluća, stanicama ispirka, kao i u leukocitima periferne krvi neposredno nakon, a značajno od trećeg dana nakon cijepljenja postupkom nebulizacije. U leukocitim pilića iste skupine najveći broj kopija genoma dokazan je tri dana nakon cijepljenja, dok je u ispirku pluća broj kopija postiže maksimum sedam dana nakon cijepljenja, a potom se ne može dokazati. U ostalim tkivima virusni genom se kod nebulizirane skupine cjepivom može dokazati u prvih deset dana, najviše oko sedam dana, no do kraja pokusa virusni genom se ne može dokazati ili ga ima u vrlo maloj količini. No, kod skupine cijepljenje s.c. zabilježen je značajan porast broja kopija u svim tkivima, od 14. dana nakon cijepljenja. Rezultati istraživanja pokazuju da je cjepivo uneseno u organizam pilića postupkom nebulizacije potaknulo imunosnu reakciju, napose staničnu. U odnosu na skupinu cijepljenu s.c., kod cijepljenje nebulizacijom uočava se porast neposredno nakon cijepljenja u broju pomoćničkih T limfocita i B limfocita, što vjerojatno ukazuje na drugačije mehanizme imunorekativnosti u ranoj fazi obrane organizma. Postignuta zaštita kod cjepivom nebulizirane skupine je nešto jačeg intenziteta i do kraja pokusa ukazuje na moguće bolje potaknutu zaštitu organizma kokoši budući da nema reaktivacije virusa iz latentne faze u odnosu na skupinu cijepljenu subkutano. To dokazuje da cijepni virus dan načinom koji oponaša prirodan put zaražavanja bolje potiče imunoreaktivnost organizma oponašajući evolucijski stečene mehanizme protiv virusa Marekove bolesti.

Marekova bolest; HVT FC126; cijepljenje; nebulizacija; protočna citometrija; lančana reakcija polimerazom u stvarnom vremenu; imuni odgovor; kinetika virusa

nije evidentirano