hrvatski

Oto Reisinger

S obzirom na tematsku raznovrsnost, kvalitetu crteža, uravnoteženost odnosa crteža i teksta, snagu ideje koja razotkriva, kritizira, provocira, i ono najvažnije, nasmijava, Oto Reisinger je nenadmašan karikaturist u Hrvatskoj. Osim što je svoje karikature i ilustracije objavljivao u gotovo svim važnijim novinama i časopisima u Hrvatskoj i na prostoru nekadašnje Jugoslavije, bio je često prisutan u europskom tisku tijekom nekoliko desetljeća a najviše tijekom sedamsesetih i osamdesetih. Od 1971. do 1990. bio je stalni suradnik švicarskog "Nebelspaltera", od 1974. do 1985. njemačkog "Quicka" i od 1975. do 1986. nizozemske "Panorame". Osim toga, povremeno je surađivao i u slavnom britanskim časopisom "Punch", kao i u nizozemskom "Het parool" i "De Telegraaf", njemačkom "Pardon" i "Neue Revue". Reisinger je karikaturist velike crtačke vještine i raskošnog rukopisa koji inteligentno usklađuje prostor, likove i sadržaj prizora. Na inventivan način povezuje sliku i tekst koji međusobno povezani dovode do željenog efekta, do "reisingerovskog" humora. Reisingerovo (potpuno ispravno) neprihvaćanje poistovjećivanja s likovnim umjetnicima, podsjeća nas na misao da je prije umjetnosti kakvu danas poznajemo postojala samo primijenjena umjetnost (Arnold Hauser), misao koju zaboravljaju svi koji minoriziraju ili podcjenjuju primijenjene umjetnosti, kao i vrijednost onih koji primijenjenu umjetnost stvaraju. Reisingerova publika često je nadilazila brojku od nekoliko stotina tisuća ljudi u visokim nakladama raznih hrvatskih i inozemnih tiskovina. On analizira i na duhovit način komentira svakodnevicu širokih slojeva, od politike do erotike, kroz različite medije: od karikature i stripa do ilustracije i plakata, u kontinuitetu dužem od šezdeset godina. Ako je Oto Reisinger "samo" vrhunski karikaturist, ni manje ni više od toga, koji otkriva tko smo i što smo, koliko smo i kada različiti od drugih ili slični drugima u svijetu, onaj koji podjednako dobro tretira individualne i univerzalne značajke, koji zafrkava i provocira, onaj koji razumije nepravde koje trpi većina, onda je to "samo vrhunski karikaturist" doista mnogo. Reisinger je svojedobno rekao: "Svi misle da je humor lak žanr, da je to lako stvarati i da treba stoga i manje platiti. Honorari su bijedni i ponižavajući. Naravno, očita je poplava karikatura, diletantskog humora. Ali urednici listova uopće ne vode o tome računa. Ne zanima ih je li karikatura dobra ili loša, njima je važno da je imaju jer vide da ih novine u svijetu donose. Međutim, dobra karikatura zna često više reći nego novinski članak na pet kartica." Reisingerova iscrtana povijest svakondevice više govori od mnogih dokumenata, njegova karikatura je bila naša stvarnost prije šezdesetak godina kao što je i danas. Jednako vješt u portretnoj kao i u situacijskoj karikaturi, sjajan u njihovu kombiniranju, karikaturist s nevjerojatnom tematskom raznolikošću, crtač s vještinom prilagodbe likovnog izraza različitim uredničkim zahtjevima, autor gotovo uvijek profinjenog humora sa srednjoeuropskim šarmom. Reisinger nije nikada imao potrebu teoretizirati o karikaturi, njezine je mogućnosti vrlo dobro razumio i godinama crtao: "Ne znam što je granica u stvaranju karikature. Mislim da čovjek mora biti čovjekoljubiv. Ja sam se uvijek u mojim karikaturama pokušavao boriti protiv onoga što je protiv čovjeka. A to je glupost." Osim interpretacije Reisingerovih karikatura, u monografskom prikazu po prvi puta se razmatraju i Reisingerove skice i studije, ilustracije za knjige i časopise, stripovi, plakati, kalendari. Po prvi put je sastavljena cjelovita biografija, izbor iz bibliografije, popis samostalnih i skupnih izložbi, popis priznanja i nagrada. Knjiga sadrži sažetak na engleskom jeziku.

Reisnger; karikatura; ilustracija; strip; plakat

Tekst monografije je nastao kao rezultat istraživanja i usporednog rada na prvoj sveobuhvatnoj retrospektivnoj izložbi održanoj u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu 2008.