hrvatski

Prvi začeci satelitskih navigacija

Astronomska navigacija nije se mogla koristiti po oblačnom vremenu i po magli, a i elektronička navigacija imala je svoje nedostatke. Zato su dr. F. McClure i R. Kerchner 1958. godine prvi predložili uporabu umjetnih Zemljinih satelita za navigaciju brodova. Tako je u SAD-u planiran i ostvaren sustav navigacijskih satelita nazvan Navy Navigation Satellite System (NNSS), koji je još nazivan i TRANSIT. On se je sastojao od 5-6 umjetnih Zemljinih satelita, koji su kružili oko Zemlje na visini 1000 km od površine Zemlje u polarnim orbitama s ophodnim vremenom oko Zemlje 107 minuta. Prvi satelit TRANSIT izbačen je u orbitu oko Zemlje 1960. godine. Navigacijski sustav NNSS pušten je u rad za vojsku u SAD-u 1964. godine, a za civilnu uporabu dozvoljeno je njegovo korištenje 1967. godine. Geodeti su ga počeli koristiti sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U tom navigacijskom sustavu mjerila se je frekvencija primljenih radio valova odaslanih sa satelita TRANSIT ili NOVA. Kako je bila poznata frekvencija njihovog odašiljanja sa satelita to se na osnovu doplerovog efekta mogla izračunati radijalna komponenta brzine satelita. Zatim se integrirala (sumirala) radijalna komponenta brzine satelita u nekom vremenskom intervalu i tako izračunalo koliko se približio ili udaljio satelit. Iz više tih razlika udaljenosti satelita izračunati su hiperboloidi, a u njihovom presjeku nalazila se određivana točka. Da bi se izračunati hiperboloidi mogli točno smjestili u prostoru sateliti su morali u svojim radio porukama prenositi efemeride na osnovu kojih se moglo odrediti položaj satelita u bilo kojem trenutku. Te efemeride prenosile su posebne stanice sa Zemlje radio vezom u memoriju satelita. Njih su prethodno izračunali u računskom središtu u Kaliforniji na osnovu neprekidnih 36 satnih mjerenja na 4 opažačke stanice u Americi. Izračunati položaji određivanih točaka bili su izraženi u svjetskom geodetskom koordinatnom sustavu WGS'72 (World Geodetic System iz 1972. godine). Održavanje tog navigacijskog sustava prekinuto je 31. prosinca 1996. godine, ali ga još danas koriste u američkoj mornarici za istraživanje ionosfere. Potom su prikazani rezultati doplerovskih mjerenja u međunarodnim projektima na Opservatoriju Hvar iz 1982. i 1983. godine. Tada su po prvi put u Hrvatskoj i bivšoj državi određene koordinate položaja jedne točke, točnije stupa na Opservatoriju Hvar, u jedinstvenom svjetskom koordinatnom sustavu WGS'72. Na kraju je vrlo kratko prikazan doplerovski navigacijski sustav Ciklon izrađen u bivšem SSSR-u, a i pobrojani su neki od mnogobrojnih izvedenih i projektiranih satelitskih navigacijskih sustava.

navigacija; sateliti; radio valovi; odaslane efemeride; precizne efemeride; doplerovski pomak frekvencije; određivanje položaja broda; pomorski navigacijski satelitski sustav (NNSS).

nije evidentirano

engleski

Beginnings of Satellite Navigation

Astronomska navigacija nije se mogla koristiti po oblačnom vremenu i po magli, a i elektronička navigacija imala je svoje nedostatke. Zato su dr. F. McClure i R. Kerchner 1958. godine prvi predložili uporabu umjetnih Zemljinih satelita za navigaciju brodova. Tako je u SAD-u planiran i ostvaren sustav navigacijskih satelita nazvan Navy Navigation Satellite System (NNSS), koji je još nazivan i TRANSIT. On se je sastojao od 5-6 umjetnih Zemljinih satelita, koji su kružili oko Zemlje na visini 1000 km od površine Zemlje u polarnim orbitama s ophodnim vremenom oko Zemlje 107 minuta. Prvi satelit TRANSIT izbačen je u orbitu oko Zemlje 1960. godine. Navigacijski sustav NNSS pušten je u rad za vojsku u SAD-u 1964. godine, a za civilnu uporabu dozvoljeno je njegovo korištenje 1967. godine. Geodeti su ga počeli koristiti sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U tom navigacijskom sustavu mjerila se je frekvencija primljenih radio valova odaslanih sa satelita TRANSIT ili NOVA. Kako je bila poznata frekvencija njihovog odašiljanja sa satelita to se na osnovu doplerovog efekta mogla izračunati radijalna komponenta brzine satelita. Zatim se integrirala (sumirala) radijalna komponenta brzine satelita u nekom vremenskom intervalu i tako izračunalo koliko se približio ili udaljio satelit. Iz više tih razlika udaljenosti satelita izračunati su hiperboloidi, a u njihovom presjeku nalazila se određivana točka. Da bi se izračunati hiperboloidi mogli točno smjestili u prostoru sateliti su morali u svojim radio porukama prenositi efemeride na osnovu kojih se moglo odrediti položaj satelita u bilo kojem trenutku. Te efemeride prenosile su posebne stanice sa Zemlje radio vezom u memoriju satelita. Njih su prethodno izračunali u računskom središtu u Kaliforniji na osnovu neprekidnih 36 satnih mjerenja na 4 opažačke stanice u Americi. Izračunati položaji određivanih točaka bili su izraženi u svjetskom geodetskom koordinatnom sustavu WGS'72 (World Geodetic System iz 1972. godine). Održavanje tog navigacijskog sustava prekinuto je 31. prosinca 1996. godine, ali ga još danas koriste u američkoj mornarici za istraživanje ionosfere. Potom su prikazani rezultati doplerovskih mjerenja u međunarodnim projektima na Opservatoriju Hvar iz 1982. i 1983. godine. Tada su po prvi put u Hrvatskoj i bivšoj državi određene koordinate položaja jedne točke, točnije stupa na Opservatoriju Hvar, u jedinstvenom svjetskom koordinatnom sustavu WGS'72. Na kraju je vrlo kratko prikazan doplerovski navigacijski sustav Ciklon izrađen u bivšem SSSR-u, a i pobrojani su neki od mnogobrojnih izvedenih i projektiranih satelitskih navigacijskih sustava.

navigation; satellites; radio wave; broadcast ephemeris; precise ephemeris; Doppler shift of frequencies; determination position of ship; Navy Navigational Satellite System (NNSS).

nije evidentirano