hrvatski

Imunološki aspekti bolesti izazvanih azbestom

Azbest ili azbestni minerali su grupa prirodnih, najčešće magnezijsko silikatnih vlakana koja pored vezanog silicijevog dioksida sadrže još željezo, u manjim količinama kalcij i natrij, a u tragovima nikal, kobalt, krom i mangan. U osoba izloženih azbestu može se razviti plućna fibroza, mezotelni plakovi i maligne bolesti kao što su karcinom pluća i maligni mezoteliom. Inhalirana azbestna vlakna deponiraju se u donjem dišnom sustavu, gdje dolazi do interakcije s alveolarnim makrofazima, lokalne iritacije i plućne inflamacije s aktivnim celularnim imunološkim odgovorom. Primarnim oštećenjem u osoba izloženih azbestu smatara se nastanak fibrozirajućeg alveolitisa oko perifernih dišnih putova. Azbest može u izloženih osoba aficirati imunokompetentne stanice i inducirati malignu transformaciju mezotelnih stanica. Dosada nije jasno utvrđeno da li azbestna vlakna djeluju direktno na mezotelne stanice ili indirektno dovode do nastanka mezotelioma. Jedno tumačenje je da tanka i duga azbestna vlakna, nakon što se deponiraju u plućima u prolongiranim ciklusima, mehanički oštećuju površinu mezotelnih stanica s posljedičnim oštećenjem, reparacijom i lokalnom upalom. Smatra se da vlakna mogu mehanički interferirati u staničnom mitotičnom procesu raskinućem diobenog vretena i nastankom kromosomskih abnormalnosti i aneuploidije. Azbest inducira izrazito reaktivne oksidacijske i dušične spojeve, što dovodi do oštećenja DNK, zatim citokine, transformirajuće čimbenike rasta i transkripcijske čimbenike. Nedavno objavljeno istraživanja pokazalo je značajno veću ekspresiju bcl-2 skupine gena na (CD4+) T-limfocitima u oboljelih od malignog mezotelioma, nego u oboljelih od azbestoze i u zdravih osoba, što su autori potvrdili i u in vitro modelu.Taj nalaz u oboljelih od malignog mezotelioma bio je značajno povezan s ranijom izloženošću azbestu, smanjenim brojem trombocita i smanjenim serumskim CRP. Ranija istraživanja su pokazala da imbalans bcl-2 skupine gena na (CD+4) T-limfocitima može rezultirati sprečavanjem apoptoze tumorskih stanica i štiti neoplastične stanice od kemoterapijom i radijacijom izazvane apoptoze. Na osnovi ovih rezultata pretpostavlja se da bi individualna povečana ekspresija bcl-2 gena mogla biti jedan od markera pojave malignog mezotelioma i da bi mogla usmjeriti u nove mogućnosti liječenja s povoljnijim ishodom. Zasada se smatra da je maligni mezoteliom kompleksan tumor koji je rezultat akumuliranih multiplih genetskih oštećenja i da nalaz samo jednog takvog poremećaja najvjerojatnije nije dovoljan da odredi tumorski fenotip. Zasada također nema potpuno specifičnog protutijela za mezoteliom, koji bi izolirano bio dostatan za dijagnozu.

azbest; fibrogeneza; onkogeneza; T-limfocit

nije evidentirano