engleski

Biological activity of electromagnetic smog

Razina izloženosti zračenjima koja potječu iz brojnih ljudskom rukom stvorenih neionizirajućih elektromagnetskih (EM) izvora višestruko nadmašuje razinu prirodnih zračenja. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) neionizirajuće EM zagađivače okoliša je svrstala u grupu mogućih ljudskih kancerogena. Međunarodna udruga za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (ICNIRP) toj vrsti zračenja pripisuje suspektno štetan biološki učinak. Više izvora EM zračenja smještenih u neposrednoj blizini stvoriti će polja koja se u prostoru preklapaju pa je radni i životni okoliš ispunjen mnoštvom međusobno prožimajućih EM polja, a njihova pojavnost predstavlja EM onečišćenje ili elektromagnetski smog. Neionizirajuće zračenje se može podijeliti na električna i magnetska polja izrazito niskih frekvencija (ELF EM) kojima zrače vodovi električne energije, kućanski i ostali električni aparati i kompjuteri, te visoko frekventna radiofrekvencijska EM polja (RF EM) koja koriste telekomunikacijski i radio-difuzijski uređaji, mobilni telefoni i bazne stanice, i vidljivi dio neionizirajućeg zračenja. Pitanje bioloških posljedica dugotrajne izloženosti zračenju niskog intenziteta koja uzrokuju fiziološki stres ostaje i dalje otvoreno za znanstvena istraživanja. Pretpostavka je da netermogene razine neionizirajućeg EM zračenja mogu izazvati mjerljive biološke učinke in vitro. Poznato je da eukariotska stanica sadrži pozitivno i negativno nabijene elemente koji su u energetskoj ravnoteži unutar i izvan stanične membrane. Čini se da RF/Mw zračenje može narušiti tu ključnu ravnotežu ometanjem brojnih električnih impulsa koji reguliraju staničnu aktivnost. U našim istraživanjima biološkog potencijala neionizirajućih EM polja koristila se trajna kultura stanične linije V79. Gigahercna transverzalna elektromagnetska (GTEM) komora s RF/Mw Hewlett Packard generatorom signala 935 MHz poslužila je za stvaranje RF polja jakosti 8.2 ± 0.3 V/m. Prosječni SAR je iznosio 0, 12 W/kg. Primijenjenim citotoksikološkim metodama utvrđuje se stanični odgovor na poticajni ili toksični čimbenik. Stanice su izlagane RF/Mw zračenju u trajanju od 1, 2, i 3 sata. Određen je petodnevni tijek stanične proliferacije pomoću krivulje rasta. Raspršenost vlakana mikrotubula u citoplazmi interfaznih stanica procijenjena je mikroskopskom analizom. U uzorcima koji su zračeni 3 sata zabilježena je značajna inhibicija staničnog rasta trećeg dana nakon izloženosti, te značajna oštećenja mikrotubula odmah nakon 3-satnog zračenja. Poredbena analiza rezultata pokazala je reverzibilnu inhibiciju staničnog rasta što može biti posljedica oštećenja mikrotubularnih polarnih vlakana nanijetih zračenjem.

nonionizing radiation; nontermal effects; in vitro

nije evidentirano