hrvatski

1.5. Razina i utjecaj onečišćenja na području većih naselja-"vruće točke" Biomarkeri zagađenja 1.5.1.Sustavno određivanje metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnji-prošireno izvješće za razdoblje prosinac 1998.-studeni 2007.

Na osnovu višegodišnjih sustavnih mjerenja razine metalotioneina (MT) i metala u topivoj fazi probavne žlijezde dagnji, te uobičajenih biometrijski i abiotskih parametara kao i uvođenjem stabilnosti lizosomskih membrana (SLM) kao dodatnog biomarkera u svrhu procjene okolišnog stresa stvorena je baza podataka koja omogućava definiranje trenda onečišćenja priobalnog mora teškim metalima na “ vrućim točkama” unutar zadarskog, šibenskog i splitskog akvatorija. Prikladnim načinom statističke obrade podataka smanjili smo sezonski uvjetovanu varijabilnost i potvrdili da biomarker MT u probavnoj žlijezdi dagnji uglavnom dobro korelira s izmjerenom razinom masenog udjela metala u ekstraktu tkiva (Cd>Zn=Fe>Cu>Mn) koja odražava veličinu bioraspoložive frakcije metala u okolišu što govori u prilog vjerodostojnosti koncepta sustavnog praćenja onečišćenja metalima temeljenog na određivanju MT u probavnoj žlijezdi dagnji. Dobiveni rezultati također odražavaju veličinu slatkovodnih/estuarnih utjecaja na području uzorkovanja i u suglasnosti su s našim ranije objavljenim opažanjima za razdoblje uzorkovanja između 1998.-2001. da je razina MT (i nekih metala) jače izražena kod dagnji uzorkovanih sa estuarnih u odnosu na morske lokalitete (Ivanković i sur., 2005) s utvrđenim maksimalnim vrijednostima biomarkera kao i potencijalno najjačeg inducera kadmija na postaji smještenoj u zaljevu Martinska (MA) kod Šibenika. Premda su postaje splitskog područja prema korigiranim srednjim vrijednostima masenih udjela MT i Cd statistički značajno niže od najviše vrijednosti zabilježene na postaji MA, one se ne razlikuju značajno od zadarskih postaja. Nadalje, splitske postaje IV i VR pokazuju značajno niži maseni udio Cd premda ne i MT uspoređujemo li ih s postajom Omiš (OM) na ušću Cetine koja prema razini biomarkera ne odražava relativno visoki maseni udio Cd, usporediv sa razinom na MA i ostalim lokacijama šibenskog akvatorija. Prema srednjim vrijednostima indeksa destabilizacije lizosoma (IDL) koji je povremeno određivan u hematocitima dagnji počevši od 2004. godine utvrđena je statistički značajna razina općeg stresa prema destabilizaciji lizosomskih membrana kod nativnih dagnji na postajama SR, VR i OM, koje su karakterizirane povišenom bioraspoloživošću Cu i Fe čije bi opće poznato prooksidativno djelovanje u kombinaciji s ksenobioticima organskog porijekla kao i prirodnim stresnim čimbenicima moglo rezultirati povišenom pobudom MT neovisno o neposrednom učinku okolišne razine metala što upućuje na potrebu stvaranja većeg fonda podataka u nastavku istraživanja. U prilog tome govori i usporedba kretanja razine MT na odabranim postajama za različita izvještajna razdoblja čime se uglavnom dobro detektiraju relativni odnosi između postaja u istom razdoblju, unatoč razlikama koje uključuju sezonsku varijabilnost vezanu za vrijeme uzorkovanja, poboljšanje metodologije kao i manje promjene u pozicioniranju mjesta uzorkovanja zbog lakše dostupnosti biološkog materijala

biomarkeri; metalotioneini; izloženost dagnji metalima

nije evidentirano